U ovom članku želim vam objasniti što znači biti "nanovo rođen" - ili
biti "spašen".

Pokajanje je prvi korak ka ovom iskustvu. Ali kako bi se čovjek pokajao
(okrenuo od grijeha), mora prvo znati što je to grijeh. Postoji puno
pogrešnog shvaćanja o pokajanju među kršćanima danas, a razlog tomu je
krivo shvaćanje onoga što je grijeh.

Standardi u kršćanstvu su se uvelike spustili u ovih zadnjih nekoliko
desetljeća. "Evanđelje" koje danas propovijeda većina propovijednika je
posve razrijeđena verzija istine. Ljudima se govori da samo trebaju
vjerovati u Isusa, ali samo vjerovanje u Isusa neće nikoga spasiti ako
se čovjek ne pokaje.

Biti nanovo rođen je temelj kršćanskog života. Ako živite dobrim
životom, bez da ste postavili ovoj temelj, vaše će kršćanstvo biti
slično svim drugim svjetskim religijama - koje ljude isto tako uče
živjeti dobrim životom. Svakako moramo živjeti dobrim životom, ali to
je nadogradnja kršćanstva - ne temelj kršćanstva. Temelj je biti nanovo
rođen. Svi moramo od toga početi.

Isus je upotrijebio izraz "nanovo rođen" u Evanđelju po Ivanu 3:3, kada
je govorio sa Nikodemom koji je bio vjerski vođa i bogobojazan čovjek
koji je živio život "pravednika". Ipak, Isus mu je rekao, "tko se ne
rodi nanovo, odozgo, ne može vidjeti kraljevstva Božjega! (Ivan 3:3).
Tu vidimo da je potrebno duhovno rođenje, koje je uvjet ulaska u
kraljevstvo Božje, pa makar bili i jako dobra osoba. Isus mu je onda
rekao da će On (Isus) biti podignut na križu i umrijeti, te oni koji
vjeruju u Njega će dobiti vječni život (Ivan 3:14, 16).

Isus je nastavio govoreći da su ljudi više ljubili tamu nego svjetlost,
jer su im djela bila zla (Ivan 3:19). Ali oni koji su iskreni doći će k
svjetlosti i biti će spašeni (Ivan 3:21). Kako bi bili nanovo rođeni,
morate doći k svjetlosti. To znači da morate biti iskreni pred Bogom i
priznavati mu svoje grijehe. Vjerojatno se ne možete sjetiti svih
grijeha koje ste počinili, ali trebate priznati da ste grešnik, te
morate priznati one grijehe kojih se sjećate.

Grijeh je jako velika stvar i u početku možete vidjeti samo jedan mali
dio onoga što je grijeh u vašem životu. To je kao da živite u velikoj
zemlji od koje ste vidjeli samo jedan mali dio. Kada se okrenete od
onih grijeha za koje znate da su grijeh, malo po malo počinjete
upoznavati tu "zemlju grijeha" u vašem vlastitom životu. Hodajući u
svjetlosti, vidjeti ćete sve više svoje grijehe - i možete se sve više
i više čistiti od njih. Znači, moramo (cijelo vrijeme) hodati u
iskrenosti pred Bogom.

Još jedna ilustracija: Živite u kući koja ima puno prljavih prostorija.
Vi želite da Gospodin Isus dođe živjeti u vašu kuću, ali On ne može
živjeti u prljavim prostorijama. On vam pomaže da očistite svaku
prostoriju - jednu po jednu i malo po malo cijela kuća postaje čista.
Tako rastemo u svetosti dok živimo kršćanskim životom.

Apostol Pavao je jednom rekao da je propovijedao jednu te istu poruku
svugdje kamo je išao: Pokajanje prema Bogu i vjera u Isusa Krista
(Djela 20:20). To su dva uvjeta koja su neizbježna u izgradnji dobrog
životnog temelja i novog (duhovnog) rođenja. Bog je sjedinio pokajanje
i vjeru kao nešto što ide zajedno, ali većina kršćanskih propovijednika
to

razdvaja. Pokajanje je izostavljeno u većini Evanđeoskih propovijedi
koje danas možemo čuti. Većina propovijednika propovijeda samo vjeru.

Imajući samo vjeru, ne možete biti nanovo rođeni. Žena ne može roditi
dijete sama od sebe koliko god se ona trudila. Isto tako i muškarac ne
može imati dijete sam od sebe. Muškarac i žena se moraju udružiti, kako
bi se dijete rodilo. Isto tako, kada se udruže vjera i pokajanje
duhovno dijete se rađa - novo rođenje se događa u duhu. Ovo duhovno
rođenje je jednako realno kao i fizičko rođenje - i isto tako je
trenutno, a ne postepeno.

Priprema za nanovo rođenje (duhovno rođenje) može trajati mjesecima -
isto kao što je potrebna višemjesečna priprema za tjelesno rođenje.
Nanovo rođenje (isto kao i tjelesno rođenje) se događa u jednom
trenutku. Neki kršćani ne znaju na koji su se dan nanovo rodili. Neki
kažu: "Ja ne znam dan na koji sam se nanovo rodio". To je isto kao da
ne znamo datum našeg tjelesnog rođenja (rođendana). To nije ozbiljna
stvar - ako je netko uistinu živ!! Isto tako važno je imati tu
sigurnost da smo danas živi u Kristu.

Jesmo li uskogrudni (ograničeni) kada kažemo da je Isus jedini put ka
Bogu? Dopustite mi da odgovorim uz jednu ilustraciju: Netko tko nije
nikada vidio mog oca (čak ni sliku moga oca), ne može znati kako moj
otac izgleda. Na isti način, mi koji nikada nismo vidjeli Boga, ne
možemo znati ništa o Njemu niti o putu koji vodi ka Njemu. Isus Krist
je došao od Boga i samo nam On može pokazati put ka Bogu. Isus je
rekao: "Ja sam put. Nitko ne dolazi Ocu osim po meni" (Ivan 14:6).

Kada razmišljamo o toj Isusovoj tvrdnji da je On JEDINI PUT ka Bogu
Ocu, možemo reći da je ta tvrdnja ili bila istinita ili da je On bio
lažov i prevarant. Tko bi se usudio reći da je On bio lažov i
prevarant? Nije dovoljno reći da je Isus bio samo dobar čovjek ili
prorok. Ne. On je Bog - a ne samo dobar čovjek. Nije mogao biti dobar
čovjek ako je bio lažljivac i prevarant. Tako zaključujemo da je Isus
zaista bio Bog u ljudskom obličju.

Svaka istina je uskogrudna. U matematici su 2 + 2 uvijek 4. Ne možemo
biti širokogrudni (tolerantni) i prihvatiti 3 ili 5 kao moguć odgovor.
Čak se ne može prihvatiti ni 3,9999. Ako prihvatimo takvu varijaciju
istine, naš matematički izračun neće biti korektan. Isto tako znamo da
se zemlja vrti oko sunca. Ako odlučimo biti "širokogrudni" i prihvatimo
neke teorije koje govore da se sunce vrti oko zemlje, naše astronomske
kalkulacije će biti pogrešne. Isto tako u kemiji H2O je voda. Ne možemo
biti širokogrudni i reći da je H2O sol. Vidimo da je istina apsolutna
(jedinstvena) i vrlo uskogrudna na svakom području. Isto tako je i sa
Bogom. Širokogrudnost može dovesti do ozbiljnih pogrešaka u matematici,
astronomiji i kemiji - ali isto tako i u spoznavanju istine o Bogu.

Biblija nas uči da su svi ljudi grešnici - a Isus je umro za grešnike.
Tako ako dođete Isusu kao "kršćanin", On vam neće oprostiti vaše
grijehe, jer On nije umro za "kršćane", već za grešnike. Jedina osoba
kojoj se mogu oprostiti grijesi je ona koja dođe Isusu i kaže:
"Gospodine, ja sam grešnik". Isusu se ne može pristupiti kao član neke
religijske skupine i na temelju toga dobiti oproštenje grijeha, jer On
je umro za grešnike. Ako Mu pristupite kao grešnik, onda vaši grijesi
mogu biti oprošteni odmah.

Nama je vrlo jednostavno znati da smo grešnici, jer nam je Bog dao
savjest. Djeca imaju vrlo osjetljivu savjest koja ih vrlo brzo
upozorava na ono što nije ispravno, ali kako djeca odrastaju, njihova
savjest postaje sve tvrđa i manje osjetljiva. Kada trogodišnje dijete
iskaže laž, na njegovu licu se vidi krivnja, jer ga njegova savjest
okrivljuje. Petnaest godina kasnije to isto dijete može izreći laž, a
da mu se krivnja na licu uopće ne vidi. Razlog tomu je što je glas
savjesti puno puta ignoriran. Bebina stopala su tako meka da mogu
osjetiti i najnježniji očev dodir, ali stopala odrasle osobe su tako
tvrda da čak i ubod pribadače tek osjete kada je već duboko u nozi. To
se događa i sa savjesti dok odrastamo.

Savjest je glas koji je Bog stavio u našu nutrinu i koji nam govori da
smo moralna bića. Savjest nam daje elementarno razumijevanje onoga što
je ispravno i onoga što nije. To je divan Božji dar. Isus je to nazvao
"oko srca" (Luka 11:34). Ako brižno ne čuvamo to "oko", jednog dana
ćemo postati duhovno slijepi. Ignorirajući glas svoje savjesti dovodite
sebe u istu opasnost koja prijeti kada ne čistite sitne komadiće
prašine koji vam upadaju u oko - jednog dana postanete posve slijepi,
duhovno.

Kada se bebe rode, niti jedna od njih nije pripadnik nekakve religijske
skupine. One su sve iste. Dvije godine kasnije, te bebe su još uvijek
iste, sebične i svadljive. Kako vrijeme prolazi, njihovi ih roditelji
uvode u jednu od različitih vjeroispovijesti - i na taj način one
dospijevaju u različite religijske krugove. U 90% slučajeva,
vjeroispovijest neke osobe je ona koju su joj roditelji izabrali.

Ali Bog ne gleda na nas ljude kao na osobe iz različitih
vjeroispovijesti. Bog nas sve vidi kao grešnike. Isus je sišao sa neba
da bi umro radi grijeha cijelog čovječanstva. On nije došao poradi onih
koji sami sebe smatraju dovoljno dobrima da bi ušli u Božju prisutnost,
već za one koji priznaju da su grešnici i koji znaju da ne zaslužuju
ući u Božju prisutnost. Savjest vam govori da ste grešnik. Zašto je
onda tako teško doći Isusu i reći mu: "Gospodine, ja sam grešnik,
učinio sam puno loših stvari u životu"?

Pitanje koje bi neki postavili je: "Zar ne može dobri Bog previdjeti
naše grijehe i oprostiti nam, baš kao što bi nam naš ovozemaljski otac
oprostio?" Ako bi nečiji sin razbio (ili izgubio) nešto vrlo vrijedno,
te se pokajao i zamolio svog oca za oproštenje, njegov bi mu otac
oprostio. Ali takve stvari nisu moralni problemi. Kada bi svi naši
grijesi bili kao takve stvari, Bog bi nam odmah oprostio. Ali grijeh
nije kao što su te stvari. Grijeh je zločin.

Da je neki čovjek sudac na sudu i njegov sin stoji pred njim, optužen
za nekakav zločin, može li on svome sinu reći: "Sinko, volim te.
Opraštam ti. Neću te kazniti"? Svaki ovozemaljski sudac koji je i malo
pravedan, ne bi nikada učinio tako nešto. Smisao pravde koju mi ljudi
imamo je samo mali dio savršene pravde koja je od Svemogućeg Boga, na
čiju smo sliku mi stvoreni. Tako kada napravimo nekakvu ozbiljnu
pogrešku, Bog kao sudac mora reći: "Ja te jako volim, ali počinio si
zločin i trebam te kazniti." Na takvom sudu, koliko god sinu bilo žao
za počinjeni zločin, njegov otac kao sudac, mora ga ipak kazniti.
Recimo da je mladić opljačkao banku. Otac ga kazni punom kaznom koja je
zakonom propisana - recimo, milijun kuna. Kako mladić nema novca kojim
bi platio kaznu, mora ići u zatvor. Tada otac ustane sa svoje sudačke
stolice, skine svoju sudačku odoru i siđe dolje. Potom izvadi svoju
čekovnu knjižicu i ispiše ček u iznosu od milijun kuna (cijelu svoju
životnu ušteđevinu), te dade svome sinu da plati svoj dug. Može li ga
sin sada optužiti da ga on ne voli? Ne! Isto tako, nitko ga ne može
optužiti da je nepravedan sudac, jer je svom sinu izrekao punu kaznu
koju zakon propisuje. To je u potpunosti isto što je Bog učinio za nas.
Kao sudac je rekao da svi mi, radi svojih grijeha, moramo umrijeti.
Tada je On došao u obličju čovjeka i preuzeo kaznu na sebe.

Biblija nas uči da Bog, iako jedan, postoji u Tri Osobe - Otac, Sin i
Duh Sveti. Da je Bog samo Jedna Osoba ne bi bilo moguće ostaviti svoje
prijestolje na nebu i sići na zemlju, te uzeti oblik čovjeka imenom
Isus. Tko bi onda upravljao svemirom? Zato što Bog postoji u Tri Osobe,
Sin je mogao sići na zemlju i umrijeti za naše grijehe pred Ocem u
nebesima koji je bio Sudac. Neki kršćani krste ljude "samo u ime
Isusovo", govoreći na taj način da samo Jedna Osoba sačinjava Sveto
Trojstvo - Isus. To je ozbiljna pogreška. U prvoj Ivanovoj poslanici
2:22 piše da svatko tko niječe Oca i Sina, ima u sebi duh koji je
Antikristov. To je zato što time poriče da je Bog Sin došao u obliku
čovjeka, Isusa Krista, odbacio svoju ljudsku volju i vršeći volju Oca,
preuzeo kaznu za naše grijehe pred Bogom Ocem (1. Ivanova 4:2, 3).

Isus je bio u potpunosti čovjek i u potpunosti Bog kada je došao na
zemlju. Kada je umro na križu, preuzeo je na sebe kaznu za grijehe
cijelog čovječanstva. Kazna za naše grijehe bi

bila odvojenost od Boga u vječnosti. Ali kada je Isus visio na križu on
je bio odvojen od Njegovog Oca nebeskog. Takvo razdvajanje je najveća
patnja koju bilo koje ljudsko biće može pretrpjeti.

Pakao je jedino mjesto u svemiru koje je od Boga napušteno. Bog nije
tamo, pa se tako na tom mjestu svo zlo koje je u đavlu u potpunosti
manifestira. To zlo je što čini stvari tako jadnima za one koji idu u
pakao. Isus je iskusio tu kaznu kada je visio na križu. Visio je na
križu 6 sati, od kojih je zadnja 3 bio napušten od Boga. Sunce se
pomračilo i zemlja se tresla. Njegova veza sa Njegovim Ocem na nebu je
bila prekinuta. Otac je glava Kristova (1. Korinćanima 11:3) i kada je
Krist bio napušten, to je bilo kao da su Mu odrubili glavu. Mi ne
možemo u potpunosti razumijeti koliko je to bilo bolno za Njega.

Da je Isus bio stvoreno biće (a ne vječan), ne bi mogao preuzeti na
sebe kaznu za bilijune ljudskih bića koji su živjeli od Adamova
vremena. Jedan čovjek ne može biti obješen na križ umjesto bilijun
ubojica. Ali Isus je mogao preuzeti kaznu na sebe, jer je On beskrajni
Bog.

Isto tako zato što je On beskrajan, mogao je u ta tri sata primiti
kaznu koja vrijedi za sve vjekove.

Da Isus Krist nije bio Bog, a da Ga je Bog Otac kaznio za naše grijehe,
bila bi to velika nepravda. Bog ne može kazniti jednu osobu za zločin
drugih, pa makar ta osoba bila spremna preuzeti svu krivnju na sebe.
Tvoj prijatelj ne može na sebe preuzeti tvoju kaznu i umjesto tebe biti
obješen na križ. To bi bilo nepravedno. Znači, kada bi Isus bio
stvoreno biće i da je kao takav bio kažnjen za naše grijehe, bila bi to
velika nepravda.

Jasno je da niti jedno stvoreno biće nije moglo preuzeti kaznu za naše
grijehe. Samo Bog sam je mogao preuzeti kaznu, jer je On Sudac cijelog
svemira. On ima pravo kazniti nas - i isto tako ima pravo preuzeti našu
kaznu na sebe. To je ono što je On učinio, došavši na zemlju u osobi
Isusa Krista. Temelj kršćanske vjere sastoji se od dvije velike istine:
Prvo, da je Krist umro za grijehe cijelog čovječanstva. Drugo, da je
uskrsnuo od mrtvih nakon tri dana.

Da Krist nije uskrsnuo od mrtvih, ne bi bilo nikakva dokaza da je On
bio Bog. Njegovo uskrsnuće od mrtvih je dokaz da je sve ono što je
rekao istina. Niti jedan vjerski vođa nije nikada tvrdio da će umrijeti
za grijehe svijeta i nijedan vjerski vođa nije uskrsnuo od mrtvih. Samo
ove dvije činjenice čine Isusa Krista jedinstvenim.

Sve religije nas mogu učiti da činimo dobro drugima i da živimo u miru,
ali kršćanska vjera ima jedinstven temelj: Krist je umro za naše
grijehe i ustao od mrtvih. Ako se ove dvije istine uklone iz
kršćanstva, onda kršćanstvo postaje slično bilo kojoj drugoj religiji.
Ove dvije istine čine kršćanstvo jedinstvenim.

Svi smo mi stvoreni od Boga da bi živjeli za Boga. Ali mi smo živjeli
za sebe. Tako kada dođemo Bogu, moramo doći kao lopovi koji se kaju,
jer smo mnoge godine krali ono što pripada Bogu. Moramo doći sa
zahvalnošću što je Krist umro za nas, vjerujući da je uskrsnuo od
mrtvih, te da je danas živ. Nikada se ne bi mogli moliti Isusu da On
danas nije živ - jer mrtvoj osobi se ne možemo moliti. Ali zato što je
Isus uskrsnuo od mrtvih, mi možemo razgovarati sa Njim.

Nakon što je Krist uskrsnuo od mrtvih, uspeo se i vratio u nebo. Tada
je Duh Sveti, Treća Osoba Svetog Trojstva, sišao na zemlju. Duh Sveti
je jednako realna Osoba kao što je i sam Isus. On je došao na zemlju
kako bi ispunio naše živote sa Njegovom prisutnošću. Ako se predamo
Duhu Svetom, On nas može učiniti svetima. Kada vas Duh Sveti ispuni,
možete biti osposobljeni da živite život u kojem imate pobjedu nad
grijehom. Nitko nije mogao živjeti takav život prije nego što je Duh
Sveti došao boraviti u ljudima - na dan Pentekosta.

Prije toga, ljudi su mogli poboljšati samo svoj vanjski život. Njihov
unutarnji život ostao je nepromijenjen i grijehom poražen. Kada Duh
Sveti ispuni osobu, sam Bog živi u toj osobi i On osposobljava tu osobu
da i u svojoj nutrini živi pobožan život.

Predivna poruka Evanđelja je, da vaše srce može biti potpuno čisto kada
vam Bog oprosti i da Krist onda može živjeti u vama kroz Svog Duha,
pretvarajući vaše tijelo u Božji hram.

Jednom sam razgovarao sa kršćaninom koji je pušio cigarete. Pitao sam
ga bi li ikada zapalio cigaretu u crkvenoj zgradi? On je rekao kako to
nikada ne bi učinio, jer je, kaže, crkvena zgrada kuća Božja. Ja sam mu
rekao da je njegovo tijelo kuća Božja, a ne nekakva crkvena zgrada. Ne
bi ste počinili preljub u crkvenoj zgradi, ili da? Isto tako, ne bi ste
gledali ni internetske stranice pornografskog sadržaja u crkvi. Vaše
tijelo je Božja kuća (Božji hram), kada Krist u njemu živi. Budite
oprezni što činite sa udovima vašeg tijela. Navike kao što su pušenje,
opijanje, uzimanje droga i dopuštanje nečistim mislima da uđu u vaš um,
postupno će uništiti vaše tijelo i vaš um.

kršćanski život je sličan utrci. Kada okrenemo leđa grijehu i nanovo se
rodimo, dolazimo na startnu liniju te utrke. Tada počinje maratonska
utrka - do kraja našeg života. Trčimo, trčimo i trčimo. Svaki dan
dolazimo sve bliže i bliže ciljnoj liniji. Ali ne smijemo nikada
prestati trčati.

Ili koristeći drugu ilustraciju: Kada smo nanovo rođeni, postavljamo
temelj za našu kuću. Poslije toga polako gradimo nadgradnju - i ova se
sastoji od mnogo katova.

To je najbolji život koji ikada možete živjeti, jer postupno otklanjate
sve loše iz vašeg života i, kako godine prolaze, postajete sve više i
više sličniji Bogu.

Što morate učiniti kako bi se nanovo rodili?

Prije svega, priznajte da ste grešnik. Ne uspoređujte se sa drugima i
ne zamišljajte da ste bolji od drugih. Grijeh je kao smrtonosan otrov.
Popijete li jednu ili sto kapi otrova, svakako umirete. Tako, ako
želite jedan dobar početak u kršćanskom životu, priznajte da niste
ništa bolji od najgoreg grešnika u ovom svijetu. Nakon toga, ostavite
se svih poznatih grijeha u vašem životu.

Zatim, vjerujte u Krista i povjetite (predajte) sebe Kristu - ne samo
nekom vjerovanju , u svom umu, o Njemu. Možete nekome vjerovati bez da
mu se povjerite. Mladu upitaju na njenom vjenčanju, "Želiš li se
obvezati tom čovjeku?" Ako ona odgovara, "Vjerujem da je on jako dobar
čovjek, ali nisam sigurna da mu želim povjeriti cijeli svoj život i
budućnost", ona se onda ne može udati za njega, jer mu ne vjeruje. Kada
se žena udaje, njen cijeli životni smjer se mijenja. Ona mijenja svoje
prezime i uzima prezime svoga muža. Napušta roditeljski dom i ide
živjeti sa svojim mužem. Ona možda ne zna gdje će on živjeti, ali ipak
ona mu povjerava cijelu svoju budućnost. Ona mu vjeruje. To je slika
onoga što znači imati vjeru u Krista.

Riječ "kršćanin" (u biti) znači "gđa. Krist"! Moja žena je mogla uzeti
moje prezime samo nakon što se udala za mene. Na isti način, vi možete
uzeti Kristovo ime i nazivati se "kršćanin", samo ako ste vjenčani za
Njega. Da neka žena uzme moje prezime bez da se uda za mene, te sebe
naziva "gđa. Zac Poonen", to bi bila laž. Isto tako, svatko tko se
naziva kršćaninom, bez da je vjenčan za Krista, laže.

Brak je zauvijek, a ne samo za nekoliko dana. Isto tako, biti kršćanin
je doživotno opredjeljenje. Potpuno predanje Kristu ne znači da ste
postali savršeni. Kada se žena uda, ona ne obećava da nikada u svom
životu neće pogriješiti. Ona će u životu napraviti puno pogrešaka, ali
njen muž će joj oprostiti. Njeno obećanje je to da će živjeti sa svojim
mužem zauvijek. Slikovito prikazano, takvo je naše zajedništvo sa
Kristom.

Sljedeći korak koji trebate poduzeti je krštenje u vodi. Krstiti se, je
nešto slično dobivanju vjenčanog lista. Ne možete smatrati da ste vjenčani
ako samo imate vjenčani list. Niti možete postati kršćanin samo krsteći se.
Jedino poslije vjenčanja možete dobiti vjenčani list. Isto tako, samo nakon
što ste se predali Kristu, možete se krstiti. Činom krštenja, svjedočite da
ste završili sa svojim starim životom i da ste Isusa Krista učinili
Gospodinom svog života.

Dobri muževi i žene razgovaraju puno jedno sa drugim. Tako i vi trebate
razgovarati sa Isusom i slušati Ga dok vam On govori kroz Bibliju, svaki
dan.

Dobra žena nikada neće učiniti nešto što bi njenog muža unesrećilo. Želi
činiti sve u zajedništvu sa njim. Pravi kršćanin isto tako neće učiniti
ništa što bi Isusa učinilo nezadovoljnim - kao gledati film kojeg Isus sam
ne bi gledao. On ne želi učiniti ništa što ne bi mogao učiniti zajedno sa
Isusom Kristom.

Možete li biti sigurni da ste nanovo rođeni? Da. Poslanica Rimljanima 8:16
kaže, da kada ste nanovo rođeni, Duh Sveti je susvjedok s vašim duhom da
ste djeca Božja.

To je predivan život - jer živimo sa najboljim prijateljem kojeg itko ikada
može imati. Nikada nećemo biti usamljeni, jer će Isus biti sa nama uvijek i
na svakom mjestu. Njemu možemo donijeti naše probleme i pitati Ga za pomoć
u njihovom riješavanju. Život je to pun radosti, oslobođen tjeskobe i
straha - zato što našu budućnost Isus drži u Svojim rukama.

Želite li se nanovo roditi? Recite sada, iskrenog srca, ove riječi
Gospodinu:

"Gospodine Isuse, vjerujem da si ti Sin Božji. Ja sam grešnik koji
zaslužuje pakao. Hvala Ti što me voliš i što si na križu umro zbog mojih
grijeha. Vjerujem da si uskrsnuo i da danas živiš. Želim se sada odreći
svog grešnog života. Molim Te oprosti mi sve moje grijehe i usadi u mene
mržnju prema grijehu. Opraštam svakome tko me je povrijedio na bilo koji
način. Dođi u moj život Gospodine Isuse i budi, od danas pa nadalje,
Gospodin mog života. Učini me djetetom Božjim, baš sada."

Božja riječ kaže ovako, "A onima koji ga primiše podade moć da postanu
djeca Božja" (Ivan 1:12). Gospodin Isus kaže, "nikada neću odbaciti onoga
koji meni dolazi" (Ivan 6:37).

Na ovaj način možete biti sigurni da ste prihvaćeni.

Nakon toga, možete Mu zahvaliti govoreći: "Hvala Ti Gospodine Isuse što si
mi oprostio i što si me prigrlio. Molim Te ispuni me svojim Duhom Svetim i
daj mi snagu kako bih mogao živjeti za Tebe. Želim samo Tebi ugoditi, od
danas pa nadalje".

Sada bi ste trebali čitati Božju Riječ svaki dan i tražiti od Gospodina da
vas svakodnevno ispunjava svojim Duhom Svetim. Isto tako trebate imati
zajedništvo sa drugim nanovo rođenim vjernicima. Samo na takav način možete
rasti u kršćanskom životu i imati snagu da nastavite sljediti Gospodina.
Zamolite Gospodina da vas uputi u dobru crkvu. Neka vas Gospodin obilato
blagoslovi.