Upravo je tajna zla jedna od najvećih tajni ovoga svijeta kojima je ljudima teško razumljiva. Kako je uopće zlo počelo u svijetu koji je stvoren od strane savršeno mudroga i dobroga Boga?

Zašto zlo ima toliki utjecaj u svakom dijelu svijeta? Zašto ima posvuda toliko bolesti, siromaštva i žalosti? Zar Bog nije zainteresiran da nam pomogne? Ovo su pitanja koja traže odgovor. Upravo nam Biblija nudi odgovor.

Prije nego što nastavimo dalje, moramo razjasniti određene činjenice što se tiče Boga.

Bog postoji od vječnosti. On nema početka, jer On živi izvan naših ograničenja koje mi poznajemo kao vrijeme. Ova izjava može biti poprilično teška za razumjeti. Međutim, to je zato jer naši umovi ne mogu obuhvatiti Božju mudrost- kao što niti šalica ne može obuhvatiti sve vode oceana.

Prvi redak u Bibliji počinje ovako: „U početku Bog…"( Postanak poglavlje1,stih1).(Postanak je prva knjiga u Božjoj Riječi, Bibliji od njih 66 koliko ih ima. Sve reference koje su dane u ovoj knjizi se odnose na određenu knjigu u Bibliji.)

Biblija se uopće ne trudi objasniti činjenicu postojanja vječnoga Boga. Ona to jednostavno

izjavljuje kao podatak.

Bog je objavljen u Bibliji, kao Onaj koji žudi imati osoban odnos sa nama ljudima. On nije čovjek, na način kako mi razumijemo osobe. On je Duh, neograničen na svaki mogući način i nepromjenjiv u svim vremenima u Njegovom karakteru. On je Svemoćni, Sveznajući, neograničeno mudar, milosrdan i čist.

Božja neograničena ljubav je u potpunosti nesebična. Stoga On od samog početka žudi podijeliti sa drugima svoje zadovoljstvo i radost.

I zato je stvorio živa bića. Prvo je stvorio milijune anđela, kako bi mogao sa njima dijeliti Svoju slavu i radost.. To se dogodilo mnogo prije nego što je stvorio čovjeka.

Među tim anđelima Bog je stvorio jednoga da im bude vođa. Njegovo ime je bilo Lucifer. Mada se to ime sada smatra zlim imenom, nekada je to ime bilo najslavnije, najmudrije i najljepše među svim anđelima. On je bio glava (vođa) svim anđelima.

GOSPODIN je rekao o njemu: „Gle ti bijaše uzor savršenstva…Postavih te kao raskriljena keruba zaštitnika…Savršen bješe na putima svojim od dana svojega rođenja dok ti se u srcu ne zače opačina"( Ezekiel 28 , stihovi 12 do 15). Za razliku od zvijezda i drveća koje je Bog stvorio, Lucifer i ostali anđeli su imali slobodnu volju i prema tome mogli su odlučiti hoće li ili neće poslušati Boga.

Slobodna volja jeste neophodna stvar kako bi osoba mogla biti moralno biće. Zvijezde i drveća ne mogu činiti dobro ili zlo, jer nisu sposobni birati za sebe. Oni vrše Božji Zakon implicitno, jer su stvoreni bez slobode da biraju za sebe. Prema tome, oni također ne mogu biti smatrani sinovima Božjim.

Robot koji je stvoren od strane znanstvenika može poslušati svaku zapovijed za koju je

programiran da je čini, i nikada se neće žaliti-za razliku od njegovog vlastitog sina!

Međutim taj robot nikada ne može postati njegov sin!

Druga neophodna stvar koja je potrebna kako bi osoba bila moralno biće jeste savjest. Ptice i životinje mogu izabrati činiti određene stvari dragovoljno. Međutim ni ona nisu moralna bića, jer nemaju savjest. Ovo znači da ne mogu biti sveti ili grešni. Znači da ni oni ne mogu biti djeca Božja, jer je Bog moralno Biće. U stvari životinje i ptice, također ne mogu biti niti vaša djeca . Možete trenirati psa da vas posluša sve što mu kažete, ali opet niti taj pas ne može postati vaš sin, jer vaš sin mora imati vašu narav- vaš pas to nema.

Ali Bog je stvorio čovjeka na Svoju sliku. Ovo nam daje mogućnost da postanemo Njegova djeca.

Savjest jeste onaj glas u nama koji nas podsjeća da smo moralna bića, i osuđuje nas kada prekršimo Božje zakone.

Anđeli su stvoreni sa slobodnom voljom i sa savješću. U tom smislu bili su jedinstveni u ono vrijeme Božjeg stvaranja, jer su bili moralna bića. Međutim njihov vođa Lucifer se uskoro počeo baviti mislima i ambicijama koji nisu bili dobri. Ovo je prvo zlo koje se pojavilo u svemiru.

Ne samo da Luciferove misli nisu bile dobre, one su bile misli pune ponosa, pobune i nezadovoljstva.

Svemir je bio savršeno čist sve do ovoga trenutka. Sada je zlo dizalo svoju ružnu glavu u srcu stvorenog bića koji je bio stvoren sa slobodnom voljom. Zapamtite da zlo uvijek ima svoje početke prvo u srcu. Inicijalno nije postojalo nikakvo vanjsko djelovanje. Zlo počinje od srca, čak i danas.

Zapamtite također da prvi grijeh koji je donio zlo na ovaj svijet jeste ponos. Bog je tada

izbacio Lucifera iz Njegove prisutnosti. Od toga trenutka se Lucifer naziva Sotonom.

Biblija ovako opisuje njegov pad: „Kako pade sa nebesa Svjetlonošo, sine Zorin! Kako li si oboren na zemlju ti vladaru naroda…U svom si srcu govorio," Uspet ću se na nebesa povrh zvijezda Božjih prijesto ću sebi dići…Uzaći ću u visine oblačne, bit ću jednak Višnjemu. A sruši se u Podzemlje u dubine provalije"( Izaija poglavlje 14 stihovi 12 do 15).

Ali prije nego što je Lucifer bio izbačen van, uspio je pridobiti određeni broj anđela koji su mu se pridružili u pobuni.. Govorimo o milijunima anđela koji su mu se pridružili-u stvari jedna trećina svih anđela na nebu( kao što čitamo u Otkrivenju poglavlje 12, stih 4).

Prema tome Bog je izbacio i njih zajedno sa Luciferom. Ovi pali anđeli su zli duhovi( demoni), koji muče i uznemiravaju ljude u današnje vrijeme.

Možda ste i sami bili mučeni od strane zlih duhova, ili su drugi na vama prakticirali crnu magiju. Ako je to istina Biblija ima dobru vijest za vas. Vi možete biti potpuno slobodni zauvijek od njihovih uznemiravanja. Čitajte ovu knjigu pažljivo i kada dođete do kraja, vidjet ćete kakva čudesa Bog može za vas učiniti.

Pitanje koje netko može postaviti jeste," Ako je Sotona uzrok svakog zla u svijetu, zašto Bog ne uništi Sotonu i ostale zle duhove?"

Bog to svakako može trenutačno napraviti, ako On hoće. Ali On to ne čini.

Ovo dokazuje da Bog, u Svojoj neograničenoj mudrosti ima neku svrhu, samim time što dopušta Sotoni i demonima da još postoje. Dio te svrhe jeste da On koristi Sotonu kako bi

život na ovoj Zemlji bio težak, nesiguran i opasan za čovjeka, kako ljudi ne bi tražili ugodnost ovdje na ovoj Zemlji, već kako bi se okrenuli ka Bogu i razmišljali o vječnosti. Kada bi život na ovoj Zemlji bio vrlo ugodan, bez bolesti, patnje, siromaštva ili očaja teško da bi ljudi uopće tada razmišljali o Bogu. Zato Bog koristi sav očaj i nesigurnost ovozemaljskog života kako bi mislili o Njemu i okrenuli se u našoj potrebi ka Njemu.

Zašto se često neki ljudi ponašaju kao životinje? Odgovor glasi: „ Oni su zainteresirani

samo za svoje tjelesne potrebe, a svoje postojanje vežu isključivo za ovu Zemlju.

Za koje stvari je životinja zainteresirana? Hrana, spavanje i seksualno zadovoljstvo. To je sve. Kada je čovjek zainteresiran samo za ove stvari, možemo reći da se je spustio na

razinu životinje. Međutim Bog nije stvorio čovjeka da bude kao životinja. Stvorio nas je da budemo slični Njemu-moralni i ispravni, sa karakterom i samokontrolom, a ne da robujemo životinjskim strastima.

Činjenica da smo pametniji od životinja i da smo obrazovani, ne čini nas boljima od njih. Čak i pametni, obrazovani ljudi su robovi pohlepe, sebičnosti, seksualne požude, srdžbe itd…

Postoji dio nas koji je dublji od naših umova, a to je naš duh. Naš duh nas čini svjesnima

Boga. To niti jedna životinja ne posjeduje.

Kao što smo vidjeli u posljednjem poglavlju, Bog nas je stvorio kao moralna bića i dao nam je vlast da slobodno biramo. Imati slobodnu volju međutim stvara opasnost da ju možemo koristiti kako bi ugađali sebi, i time bi bili neposlušni Božjim zakonima. Bog je bio voljan preuzeti takav rizik-jer je želio djecu, koja će ga slobodno izabrati.

Sav kaos, konfuzija, bolesti i zlo u ovom svijetu su posljedica čovjekove neposlušnosti prema Bogu i slušanja đavla.

Prvi čovjek i žena koje je Bog stvorio su se zvali Adam i Eva. Bili su nevini kada su stvoreni. Morali su izabrati kako bi postali sveti. A kako bi mogli izabrati, trebali su biti kušani, da na taj način odbiju ponuđeno zlo, i da umjesto toga biraju Boga. Bog je dopustio Sotoni da dođe kako bi ih stavio u kušnju.

O ovome možemo čitati u prvoj knjizi Biblije, u Postanku poglavlje 2 i 3.

Postoji velika razlika između nevinosti i svetosti. Nevinost je nešto što vidite u bebi. Ako želite znati kakav je Adam bio kad je stvoren, pogledajte bebu- bio je nevin i neuk o dobru i zlu. Ali ta malena beba nije sveta ni savršena. Kako bi mogla postati savršena, ta beba mora odrasti i izabrati, odbijati ponude zla i birati Boga.

U trenucima kada odbijamo podleći kušnji u našim umovima, tada razvijamo karakter.

Ono ste što jeste danas, zbog donošenja određenih odluka koje ste do sada birali u svom životu. Ako su ostali ljudi oko vas bolji, to je zato što su donosili bolje odluke u svojim životima od vas.

Svaki dan donosimo odluke- i te odluke nas određuju kakvi smo ljudi u konačnici postali. Kada je Bog stvorio prvog muškarca i ženu, dao im je mogućnost da postanu sveti, tako što

je dopustio da ih Sotona kuša. Postavio ih je u vrt i rekao im je da mogu jesti od svakog

stabla u vrtu osim jednoga. To je bio test. U stvari to je bio vrlo lagani test- jer su se nalazili u vrtu gdje je bilo na tisuće privlačnih stabala sa slatkim voćem, i rečeno im je da mogu sve to jesti, osim voća samo sa jednoga stabla. Ali pali su u ovom jednostavnom testu poslušnosti.

Sotona je ušao u vrt i iskušavao je Adama i Evu tvrdeći ako pojedu plod sa zabranjenog stabla, da će postati kao Bog. Kušnja sa kojom su se Adam i Eva suočili u to vrijeme, nije bila samo o tome da li treba jesti sa stabla ili ne, već da mogu birati ako to žele biti kao Bog. To je ono što je i sam Sotona želio biti. I upravo je on to i rekao Adamu i Evi, da i oni to mogu biti. Svakako ono što im je Sotona rekao je bila laž- kao i laži sa kojima i danas zavodi ljude. Kao što ljudi lako padaju na Sotonine laži danas, tako su Adam i Eva i onda pali. Postali su neposlušni Bogu i zbog toga su pretrpili istu sudbinu kao i Sotona prije njih. Izbačeni su od Božje prisutnosti. Svi detalji ovoga događaja se mogu čitati u prvoj knjizi Biblije-Postanak, treće poglavlje..

Adam i Eva su mislili da će kršenjem Božje zapovijedi postati svemoćni i slobodni, kao što je sam Bog. Ali da li su postali slobodni? Ne! Postali su robovi Sotone. Samo POSLUŠNOŠĆU Božjim zapovijedima možemo postati zaista slobodni.

Kako Bog može oprostiti naše grijehe?

Bog je pravedan i On ne može oprostiti osobi tako što će „PREĆI PREKO" njezinih grijeha.

To bi bilo nepravedno.

Bog je svet i pravedan Bog. Prema tome On mora kazniti grijeh. Ali pošto je on i Bog koji ljubi, On je došao do načina kako naši grijesi mogu biti oprošteni.

Sve religije nas uče da budemo dobri, ljubazni i istiniti. Međutim sve ovo se odnosi na način kako mi moramo živjeti nakon što smo primili oproštenje naših grijeha. Dobrota, ljubaznost i istinitost su kao struktura zgrade. Oproštenje grijeha jeste temelj te zgrade.

Najvažniji dio svake zgrade jeste temelj.

Kako bi nam Bog mogao oprostiti grijehe, On je morao učiniti nešto što je bilo teže i bolnije za Njega, čak i od stvaranja svijeta. Kada je stvarao svijet Bog je trebao samo kazati Riječ, i nakon toga svijet je trenutno postao. Ali On nije mogao nama oprostiti naše grijehe samo izgovarajući Riječ.

Kako bi ljudski grijesi bili oprošteni, postojao je samo jedan način.

Bog je morao postati kao čovjek, sličan nama. On je morao živjeti i prolaziti kroz iskušenja i borbe sa kojima se mi suočavamo kao ljudi. On je također morao umrijeti kao žrtva umjesto nas, preuzimajući na Sebe kaznu za naše grijehe. Kazna za grijehe nije patnja ili

bolest ili siromaštvo ili ponovno rađanje u ovom svijetu na nižoj društvenoj ljestvici ili nešto tome slično. To je vječna smrt- to znači biti za svu vječnost odvojen od Boga.

Tjelesna smrt jeste odvojenost od naših tijela. Tako i duhovna smrt znači odvojenost od Boga, Izvora svega života.

Dobra djela koja vi činite u budućnosti ne mogu nikako iskupiti, ona zla koja ste učinili u prošlosti. Grijeh je dug koji dugujemo prema Božjim Zakonima. Kada smo neposlušni zakonima neke zemlje tako što npr. varamo pri plaćanju poreza, ne može nam se oprostiti samo na temelju naše izjave da ćemo odsada plaćati porez u budućnosti. Ne. Čak i ako plaćamo poreze u budućnosti, još uvijek moramo platiti za ono što smo dugovali u prošlosti.

Ista je stvar i sa grijehom. Bez obzira koliko dobrih djela mi možemo raditi u budućnosti, još uvijek moramo platiti za grijehe koje smo počinili u prošlosti.

Uostalom Biblija kaže „ A sva pravda naša kao haljine okaljane u Božjim očima"(

Izaija, poglavlje 64, stih 5-6).

Bog cijeni dobra djela. Ali čak i naša najbolja djela ne zadovoljavaju standard Njegove svetosti, jer je On neograničeno svet. Iz toga proizlazi da se nalazimo u beznadnoj situaciji, jer čak i naša dobra djela nisu dovoljno dobra. Nema načina po kojemu bi mogli ući u Božju prisutnost.

Beznadno smo IZGUBLJENI.

Ali Bog je u Svojoj velikoj ljubavi došao do načina u kojem naši grijesi mogu biti oprošteni.

Bog je toliko neshvatljiv da ga naši ljudski umovi ne mogu u potpunosti razumjeti. Biblija objavljuje da je Bog Jedan, ali opet kao Tri Osobe u Biću(Jedinstvo)-nama znano kao Otac,

Sin(znači da ima istu narav kao Otac, a NE da je rođen kroz Oca) i Duh Sveti-svi međusobno jednaki.

Našim ljudskim umovima je nemoguće bar djelomično razumjeti, kako tri različite osobe mogu biti samo Jedan Bog. Kada razmišljamo o osobama onda podrazumijevamo da imaju različita tijela. Ali Bog je Duh. Naši umovi su ograničeni. Ne mogu razumjeti tako složenu Božju narav.

Isto kako i pas ne može razumjeti stvari koje razumiju ljudska bića, tako postoje i stvari o Bogu koje mi ljudi ne možemo razumjeti.

Možemo znati samo ono što je Bog odlučio nama objaviti u Bibliji. Ništa više od toga.

Na primjer možete pokušati objasniti zbrajanje pametnom psu da je 1+1+1=3, tako što ćete postaviti tri kosti ispred njega, i tada ih brojiti jedan po jedan.

Isto tako objašnjavajući množenje tome psu da je 1x1x1=1 uvidjeti ćete da čak i najpametniji pas to ne može razumjeti! Mi ljudi ipak razumijemo da troje u Jednom opet znači samo Jedan, kada su pomnoženi jedan sa drugim. Ipak Bog je daleko iznad nas, nego što smo mi iznad pasa. Pas bi trebao biti čovjek, kako bi razumio množenje. Mi bi također trebali biti kao Bog, kako bi razumjeli Boga. Nije iznenađenje, ako ne možemo razumjeti da je Bog u Tri Osobe, a opet samo Jedan Bog. Mada to ne razumijemo, znamo da je istinito jer to Bog kaže u Njegovoj Riječi.

Na isti način mnogi koriste ljudsku logiku i kažu ako je Bog svugdje, tada Bog mora biti u svakom ljudskom biću, životinji, biljki i u svakom vjerskom mjestu štovanja. Ovo izgleda logično malenom ljudskom umu, koje nije naučio Božanske istine.

Ali je ovo potpuno netočno. Bog je svugdje u smislu da On poznaje sve što se događa posvuda. On sigurno nije u paklu, mada sigurno zna što se događa tamo. Samo značenje riječi pakao(vječna kazna za grešnike) je „mjesto gdje Bog nije prisutan". To je glavni razlog zašto su patnje grešnika tako nepodnošljive. Prema tome Bog sigurno ne boravi u svakome. Kako bi spasio čovječanstvo od vječne kazne zbog njihovih grijeha, Bog Otac je poslao Sina kako bi bio rođen kao beba, preko djevice, po nadnaravnom djelovanju Duha Svetoga prije 2000 godina. Njegovo ime je Isus Krist. Njegovo odrastanje se odvijalo u periodu od djetinjstva do muževnosti, te se je suočio sa svakom kušnjom sa kojima se ljudi suočavaju. U svakoj toj kušnji On je nadvladao. Nikada nije sagriješio.

Bog Otac je dopustio da Njegov Sin Isus Krist, u dobi od 33godine bude odveden i razapet na križ od strane opakih ljudi. Na križu je On postao prokletstvo umjesto nas, i preuzeo je kaznu za grijehe čovječanstva. U tome možemo vidjeti ogromnu Božju ljubav.

Kada je Isus Krist umro na križu i prolio svoju krv, pravedna kazna za naše grijehe je u potpunosti isplaćena. Zahtjevi pravde su ispunjeni.

Bog je uskrsnuo Isusa Krista od mrtvih, tri dana nakon što je bio pokopan kako bi

dokazao svijetu da je Kristova žrtva na križu prihvaćena.

Postoji samo Jedan Bog i postoji samo jedno Božje utjelovljenje na ovoj Zemlji, Gospodin Isus Krist i to je dokazano sa dvije činjenice:

Gospodin Isus Krist je Jedini koji je umro za grijehe svijeta.

Gospodin Isus Krist je Jedini koji se vratio u život nakon smrti, i nikada više nije umro- na taj način dokazavši da je nadvladao čovjekovog najvećeg neprijatelja, smrt.

Nakon što je četrdeset dana bio na Zemlji, Isus se je vratio na Nebo gdje je i danas.

Kazna za grijeh jeste duhovna smrt- a to znači kao što smo već vidjeli, vječna odvojenost od Božje prisutnosti. To je ono što je Isus iskusio na križu. On je bio napušten od strane Oca.

Isus kao Bog, i prema tome vječan u Svojoj Osobi je mogao iskusiti agoniju vječne odvojenosti od Svoga Oca u kratkom vremenu- kroz 3 sata potpune tame na križu, je On trpio bolove paklenih muka, te iste bolove koje smo mi trebali trpiti za svu vječnost.

On je preuzeo kaznu za naše grijehe. Međutim nama još ne može biti oprošteno, i ne možemo biti slobodni od kazne, osim ako primimo oprost od strane Boga. Ovo je razlog zašto većini ljudi u svijetu nije oprošteno, bez obzira što je Krist umro za njih. Krist je umro za grijehe cijeloga svijeta, za ljude iz svih religija, a ne samo za grijehe kršćana. Kako bi mogli primiti ono što je Bog osigurao za vas kroz smrt Njegovoga Sina, morate se ponajprije pokajati zbog svojih grijeha. To znači da vam je zaista žao zbog grešnog načina života, i da se želite iskreno okrenuti od svakoga svjesnoga grijeha. Na samom početku vaša savjest nije toliko osjetljiva u smislu da zna što je ugodno Bogu, a što ne. Zato je nemoguće za vas da se okrenete od svega u vašem životu, što nije ugodno Bogu . Bog to ne zahtijeva od vas

- On je realističan. On traži od vas jedino da budete voljni odustati od svega što Njemu nije

ugodno.

Možete početi na način da se okrećete od svih onih stvari za koje vas savjest osuđuje. Možda nećete imati snage da napustite neke loše navike. Čak i ovdje Bog u potpunosti razumije vaše slabosti. On ne očekuje od vas da imate snagu. On samo vas pita: " Jesi li voljan napustiti te navike?". Kada On vidi da ste iskreni i da zaista žudite odustati od svega grešnoga, prihvatit će vas takve kakvi jeste, mada ste još nadvladani od strane brojnih grešnih navika. Ovo je prekrasna i dobra vijest. Jedan dokaz da ste voljni napustiti vaše grešne načine života je pokazan u vašoj želji da ispravite pogreške koje ste činili u prošlosti. Čak i ovdje Bog razumije vaša ograničenja. Postoji na tisuće grešaka i grijeha koje ste vi počinili u prošlosti i koje ne možete ispraviti, bez obzira koliko se trudili. Ali neka i možete ispraviti. Bog očekuje od vas da ispravite stvari, ali u koliko je to u vašoj mogućnosti.

Naprimjer, ako ste od nekoga ukrali novac, morate biti voljni vratiti ga odmah nakon što ste sakupili taj novac. Ako ste nekoga uvrijedili svojim govorom i toga se sjećate, morate biti voljni doći do te osobe( ili pisati toj osobi), i tražiti oprost za ono što ste rekli. Ovakve radnje su sredstva pomoću kojih Bog testira vašu iskrenost i poniznost. On pruža Svoju pomoć isključivo poniznima.

Bez Božje pomoći ne možemo biti spašeni.

Biblija naziva istinsko pokajanje kao „okretanje ka Bogu od idola"( 1Solunjanima

poglavlje 1, stih 9).

Što je to idolatrija?

To je kada stavljamo stvorene stvari iznad Stvoritelja- neovisno jesu li te stvorene stvari novac, lijepa žena, naša reputacija ili nešto drugo. Kada mi biramo takve stvorene stvari, onda je to idolatrija- to je štovanje stvorenih stvari umjesto Stvoritelja- a ovo je i korijen svakoga grijeha. Bog mrzi idolatriju, jer ona zauzima mjesto u ljudskim srcima koje bi trebalo pripadati Njemu- tako ona uništava čovjeka. Idoli mogu biti i neki fizički predmeti napravljeni od strane čovjeka, koji predstavljaju boga kojeg ta osoba štuje. Međutim nemoguće je za bilo koga da svojim rukama izradi ili da nacrta sliku nečega što barem približno podsjeća na ljepotu i krasotu svemoćnoga Stvoritelja svemira.

Uvreda je za Boga Stvoritelja da se izrađuje Njegov lik u obličju bilo čega što je On stvorio. Bog je Duh i On je golom oku nevidljiv. On je svima nama dao savjest koja nas danonoćno podsjeća o Njemu. Međutim razne religijske aktivnosti i hodočašća često puta postaju zamjena slušanju glasa savjesti.

Kada ljudi krše Božje zakone, i kada to planiraju činiti i u budućnosti, oni pokušavaju ušutkati glas savjesti kroz vršenje raznih religijskih rituala i aktivnosti. Oni si umišljaju u svojim glavama da će im Bog oprostiti mnoge grijehe zbog žrtvi i hodočašća koje oni čine. Ovo je zabluda.

Bog ne gleda naše religijske rituale i aktivnosti. On gleda naša srca, kako bi uvidio da li slušamo našu savjest ili ne. Prema tome pokajanje podrazumijeva okretanje od svake vrste idolatrije. Prilikom istinskoga pokajanja okrećemo se od stvorenih stvari prema Stvoritelju i kažemo mu; „Svemogući Bože, Ti si jedini dostojan da te se štuje i služi. Žao mi je što sam dosada štovao stvorene stvari. Ti ćeš jedini odsada biti najvažniji u mom životu".

Pokajanje ne podrazumijeva da moramo napustiti naš posao, naše obitelji te kao neki pustinjaci ići u neku divljinu ili planinu. Ne. Bog želi da imamo obitelj, te da radimo kako bi zaradili za život. Nije grijeh zaraditi novac. Ali JESTE grijeh voljeti novac više od Boga.

Nije grijeh koristiti udobnosti koje nam pruža moderna civilizacija. Ali JESTE grijeh kada volimo te udobnosti više od Boga.

Bog je stvorio naša tijela na takav način da oni mogu iskusiti užitak hrane, spavanja i seksualnog zadovoljstva. Ništa ovdje nabrojano nije loše samo po sebi. Ne moramo se sramiti naših seksualnih potreba, kao što se ne sramimo onda kada smo gladni ili umorni!! Ali ne smijemo krasti hranu kada smo gladni, ili spavati u trenutku kada bi trebali raditi naš posao!! Na isti način ne smijemo povrijediti drugu osobu, kako bi mi zadovoljili svoje seksualne potrebe. Bog je ustanovio brak- On očekuje da jedan muškarac ima jednu ženu- kako bi seksualne potrebe bile ispunjene. Svaki seksualni odnos izvan braka jeste grijeh.

Moramo se pokajati od svih seksualnih grijeha i napustiti ih, te se u iskrenosti okrenuti prema Bogu.

Još jedan grijeh za koji se morate pokajati i odustati od njega jeste stav neopraštanja prema drugima. Ako želite da vam Bog oprosti vaše grijehe, vi morate biti voljni oprostiti svima koji su vam naškodili na bilo koji način. Morate činiti drugima, kao što je i Bog učinio vama. Ako to niste voljni napraviti, Bog vam neće oprostiti.

Isus Krist je rekao, "Ali ako vi ne oprostite ljudima ,vaš nebeski Otac neće oprostiti

vama"( Mt poglavlje 6,stih 15).

Može vam biti izrazito teško oprostiti nekome tko vam je neizmjerno naškodio. Tada se možete moliti i tražiti od Boga pomoć, kako bi mogli oprostiti toj osobi. Svemoguća Božja sila vam je na raspolaganju kako bi vam pomogla ovo napraviti. Vama ništa neće biti nemoguće napraviti, ako vam Bog pomaže sa Svojom svemogućom silom!

Nakon što smo se pokajali, sljedeći uslov za primanje Božjega oproštenja jeste vjera.

Biblija kaže, „Ta milošću ste spašeni po vjeri"( Efežanima poglavlje 2, stih 8). Milost jeste ruka Božja koja se pruža, kako bi nam dala Svoju pomoć i blagoslove. Vjera jeste naša ruka koja se pruža gore kako bi prihvatila tu pomoć i te blagoslove iz Božje ruke.

Kao što smo prije vidjeli, Bog ne želi robote bez uma koji čine stvari samo zato jer su tako programirani. Ne. On želi da donesemo odluku. Je li vjeruješ da je Bog dobar Bog koji te jako voli? Je li vjeruješ da je Bog poslao Svoga Sina Gospodina Isusa Krista, da umre za tvoje grijehe na križu, i da ga je Bog nakon tri dana uskrsnuo od mrtvih, i da danas On živi na Nebu?

Ako je to tako, onda možeš primiti oproštenje grijeha koje ti Bog nudi upravo sada. Ne moraš čekati.

Ne postoji drugo Ime na Zemlji, osim Imena Gospodina Isusa Krista, u kojemu spasenje od grijeha može biti nađeno. Ako ga želite prihvatiti, kao vašega Gospodina i Spasitelja, vrlo je važno kao i kod braka „ da napustite sve drugo, i prianjate se samo za Njega". U braku žena mora prekinuti sa svim svojim bivšim ljubavnicima, i prianjati samo uz jednoga čovjeka kao njezinoga muža, sve do kraja života.

Biblija uspoređuje naš odnos sa Gospodinom Isusom Kristom sa duhovnim brakom, gdje je jedino On naš Božanski Zaručnik. Prema tome ne možete reći da ste voljni prihvatiti Krista, a još uvijek štovati ili moliti se drugim bogovima. Morate donijeti odluku.

Ako želite donijeti takvu odluku, onda je sada vrijeme. Samo kleknite upravo sada, zatvorite oči, i izgovorite Bogu ove riječi. On vas može čuti, bez obzira gdje se vi nalazili. On je zainteresiran da vas čuje. Izgovorite ove riječi polagano i razumljivo: „ Gospodine Isuse Kriste, ja sam grešnik koji se istinski želi okrenuti od svih mojih grijeha. Vjerujem da si Ti umro za sve moje grijehe, i da si ponovno uskrsnuo od mrtvih, i da si ti živ danas. Molim te oprosti mi sve moje grijehe. Uđi u moje srce, i u moj život i postani Gospodar moga života od danas pa nadalje. Napuštam sve druge bogove, i od sada želim štovati samo tebe."

Ovo je vrlo jednostavna molitva, za koju će vam trebati manje od minute da je izmolite. Ali ako se molite u potpunoj iskrenosti, vaša duša će biti spašena za svu vječnost. U istom trenutku ćete postati dijete Božje.

Ovo nije neka čarobna formula, koja će blagosloviti svakoga koji je kao papiga ponavlja. Sve ovisi o iskrenosti vašega srca. Ako mislite to što izgovarate, Bog će oprostiti vaše grijehe, prihvatit će vas i učiniti Svojim djetetom. Ako ste neiskreni, onda ćete ostati nepromijenjeni.

Bog nikoga ne prisiljava da primi Krista u svoj život. Tako isto niti jedan istinski kršćanin ne prisiljava nekoga da primi Krista. Prisilna obraćenja, uopće nisu nikakva obraćenja.

Ime „Isus" znači „Spasitelj".

On je došao na Zemlju sa tim Imenom, jer je upravo to i razlog Njegovoga dolaska- da spasi ljude od njihovih grijeha.

Spasenje je više od oproštenja. Dopustite mi da napravim ilustraciju, kako bi

razjasnio razliku.

Recimo da se cesta popravlja izvan moje kuće, i da se tamo otkopala duboka jama. Ja tada upozoravam svoga malenoga dječaka, govoreći:" Ne približavaj se toj jami, mogao bi u nju

pasti." Ali recimo da je on neposlušan mojoj zapovijedi i približi se jami kako bi pogledao što je unutra. On se tada posklizne i u nju padne. Iz tri i pol metra duboke jame on se počne plakati, dozivajući me. Kada se siđem dolje, on mi kaže da mu je stvarno žao što je bio neposlušan mojoj zapovijedi, i traži od mene da mu oprostim. Ako pretpostavimo da ću mu reći: "U redu sine, opraštam ti. Do viđenja!". Što bih ja sa tim napravio? Oprostio bih mu. Ali ga ne bih spasio.

Spasenje uključuje više od oproštenja. To bi zahtijevalo od mene da ga izvučem iz jame u

koju je upao.

Ovo je upravo to što je Isus došao za nas učiniti. Nije dovoljno da nam samo oprosti grijehe.

On je također došao i da nas spasi od naših grijeha.

Mi smo svi pali duboko u jamu grijeha, tako što opetovano nismo slušali našu savjest. Uzmimo da nam Bog i oprosti, to bi samo po sebi bila prekrasna vijest. Ali Radosna vijest o Kristu jeste, da nam On neće samo oprostiti, nego također i spasiti nas od sile grijeha.

Spasenje se može iskusiti kroz tri glagolska vremena:

- prošlo, sadašnje i buduće. Prvenstveno moramo biti spašeni od kazne za grijeh. Tada moramo biti spašeni od sile grijeha. U konačnici biti ćemo spašeni od same prisutnosti grijeha, kada dođemo na Nebo.

Prvi dio spasenja bavi se sa oproštenjem naših grijeha- otklanjanje krivnje iz naše prošlosti. Ali ovo nije dovoljno. Trebamo Božju pomoć kako bi i u budućnosti živjeli ispravno. Upravo zbog ovoga, Bog nam daje svoju silu.

Čuo sam priču o psihijatrijskoj bolnici , gdje je bilo dopušteno liječenje ljudi koji su bili psihički ograničeni. Na njima su koristili vrstu testa kako bi saznali, da li su neki od njihovih pacijenata izliječeni do točke kako bi se mogli prikladno ponašati. Oni bi stavili pacijenta u sobu, gdje je slavina konstantno šikljala vodu. Tada bi mu dali krpu i kantu i tražili od njega da oriba pod. Ako bi to pokušao raditi, bez da je prvo zatvorio slavinu, to bi pokazalo da još nije došao zdravom razumu! To je i naš problem. Postoji slavina unutar nas, koja konstantno šiklja grijeh. Isus ne samo da briše grijehe, koje smo mi počinili, već nam On daje i silu da zatvorimo slavinu. Kada bi bilo drugačije, evanđelje uopće ne bi bila Radosna vijest.

Evanđelje( Radosna vijest) je u Bibliji opisana kao „sila Božja na spasenje" ( Rimljanima, poglavlje1, stih 16). Prvi izvor sile jeste Riječ Božja. Biblija jeste silno oružje koje nam može pomoći nadvladati kušnju. U Bibliji čitamo da je sam Isus nadvladao kušnje od Sotone, kroz silu Riječi Božje( Matej, poglavlje 4, stih1 do 11). Zato moramo razvijati naviku čitanja Riječi Božje svaki dan, tako da nam Bog može kroz nju govoriti i osnaživati nas kada se suočavamo u borbama svakodnevice.

Biblija govori mladim ljudima:" Mladići, pišem vama, jer ste jaki, jer u vama ostaje Riječ Božja i jer ste pobijedili Zloga"( Prva Ivanova poslanica, poglavlje 2, stih 14).

Drugi izvor sile jeste Duh Sveti Božji, koji je došao prebivati u nama. On želi trajno prebivati u nama, kako bi nam svakodnevno mogao govoriti, kako bi nas osnažio u životnim borbama i kako bi nam pomogao slijediti Isusove korake kao, Njegovi sljedbenici. Moramo tražiti od Boga da nas trajno ispunjava Svetim Duhom.

Gospodin Isus Krist je rekao:" Ako dakle vi, premda ste zli, možete davati svojoj djeci dobre darove, koliko će sigurnije Otac nebeski davati Duha Svetoga onima koji ga mole"( Luka poglavlje 11, stih 13).

Treći izvor sile jeste zajedništvo sa ostalim isto- mislećim kršćanima.

Kada je puno ugljena zajedno u vatri, tada oni izgaraju jasnim sjajom. Ali ako je samo jedan ugljen van izvučen( čak i ako je to onaj koji najsjajnije izgara), ubrzo će se izgasiti. Tako bi se i nama moglo dogoditi , ako pokušamo samostalno za Boga živjeti, bez zajedništva sa drugim kršćanima.

Ovdje međutim moramo paziti, jer nisu svi koji sebe nazivaju „kršćanima" istinski kršćani. U stvari, može se sa sigurnošću kazati da 90%onih koji sebe nazivaju kršćanima, nisu djeca Božja( neovisno kojoj kršćanskoj grupi ili denominaciji oni pripadali). Zato što nisu donijeli osobnu odluku da napuste grijehe, i prihvate Krista kao Gospodara njihovih života. Oni si umišljaju da su kršćani zbog „slučajnosti rođenja"- jer su rođeni u kršćanskim obiteljima.

Moramo izbjegavati takve ljude koji su kršćani samo po nazivu, i tražiti zajedništvo sa onima koji su postali kršćani po iskustvu i koji žele slijediti Isusa Krista u svome svakodnevnom životu. Kada prihvatimo Krista, kao našega Gospodina i Spasitelja, Biblija kaže da smo rođeni od gore, jer smo postali djeca Božja. Bog je sada naš Otac. Kao i zemaljski očevi, Bog nam želi providjeti sve što je neophodno za naš život na Zemlji- u duhovnom i fizičkom smislu.

Gospodin Isus Krist je rekao, da prvo tražimo Božje interese u našem životu, te da će sve ostale stvari biti nadodane koje su neophodne za naš život na ovoj Zemlji.

Rekao je:" Jer zna Otac vaš nebeski da vam je to sve potrebno. I On će vam to dati, ako mu

date prvo mjesto u vašem životu i ako živite kako On to želi" ( Matej poglavlje 6 stih 33).

Jedno od najvećih privilegija koje dijete Božje ima jeste privilegija molitve- razgovor

sa Svemogućim Bogom, i slušanje što u Duhu Bog govori njemu.

Bog obično sa nama ne razgovara sa glasom kojeg mi možemo čuti sa našim ušima, ali sa obzirom na utisak iznutra na naš duh, to je posve jednako glasu koji se može čuti. Isus nas je ohrabrio da Bogu kažemo sve što stvara breme našem srcu.

Mnogi ljudi u tišini pate, jer nemaju nikoga sa kim bi mogli podijeliti svoju žalost. Ali dijete Božje ima Oca na Nebu sa kime može sve podijeliti. On se također može pouzdati u svoga Nebeskoga Oca, da će mu On providjeti za sve potrebe na ovoj Zemlji.

Gospodin Isus Krist nas je naučio da mijenjamo stvari tako što tražimo od Boga da ih mijenja. Ovo je čudo molitve. Ne moramo sve što nam se dogodi fatalistički prihvaćati,( govoreći:" Sve što se dogodi je volja Božja") ako takve stvari štete nama ili našim obiteljima na bilo koji način. Fatalizam je drukčiji od pokornosti Božjoj volji. Mi smo ohrabreni da tražimo Boga za sve što nam treba. Obećanje u Bibliji je :" Bog će ispuniti sve vaše potrebe"( Filipljanima poglavlje 4, stih 19). Ali kao i svaki mudar otac, Bog nam neće dati baš sve što želimo i što tražimo od Njega. On će nam dati samo ono što trebamo, a ono što On vidi će biti dobro za nas.

Bog je dobar Bog, i On nikada ne želi da ikakvo zlo dođe na bilo koje od Njegove djece u bilo koje vrijeme. Prema tome možemo doći pred Njega hrabro, i tražiti od Njega da nas izbavi od SVIH zala.

Postoje mnogi ljudi u svijetu koji pate jer je netko koristio vračanje ili crnu magiju protiv njih. Ako ste predali vaše srce i život Kristu, takve sotonske aktivnosti vam više ne mogu naškoditi. Možete koristiti Ime Gospodina Isusa Krista( koji je pobijedio Sotonu), da otjerate Sotonu.

Za onoga koji je postao dijete Božje, vječne stvari su vrijednije, nego ovovremenske stvari.

Za njega nebeske vrijednosti postaju važnije, nego ovozemaljske vrijednosti.

Kada je Gospodin Isus Krist uzašao na Nebo, nakon što je prije 2000 godina uskrsnuo od mrtvih, obećao je da će se vratiti na ovu Zemlju.

Ovo se naziva „Drugim dolaskom Kristovim".

Ovo je sljedeći veliki događaj u povijesti svijeta.

Dijete Božje shvaća da će morati položiti račun o svom cijelom životu na taj dan pred

Boga, kada se Krist ponovno vrati na ovu Zemlju.

Ovaj svijet je samo prolazna faza na našem putovanju prema vječnosti. Ovdje sada smo na probnom radu. Bog nas sada testira kroz životne okolnosti kako bi uvidio da li biramo

nebeske i vječne stvari ili prolazne stvari ovoga svijeta. Ako smo mudri, birati ćemo stvari koje će u vječnosti imati vrijednost.