Prava istina

    Download Formats:

Poglavlje 2
Prava istina o grijehu

Zašto se često neki ljudi ponašaju kao životinje? Odgovor glasi: „ Oni su zainteresirani

samo za svoje tjelesne potrebe, a svoje postojanje vežu isključivo za ovu Zemlju.

Za koje stvari je životinja zainteresirana? Hrana, spavanje i seksualno zadovoljstvo. To je sve. Kada je čovjek zainteresiran samo za ove stvari, možemo reći da se je spustio na


razinu životinje. Međutim Bog nije stvorio čovjeka da bude kao životinja. Stvorio nas je da budemo slični Njemu-moralni i ispravni, sa karakterom i samokontrolom, a ne da robujemo životinjskim strastima.

Činjenica da smo pametniji od životinja i da smo obrazovani, ne čini nas boljima od njih. Čak i pametni, obrazovani ljudi su robovi pohlepe, sebičnosti, seksualne požude, srdžbe itd…

Postoji dio nas koji je dublji od naših umova, a to je naš duh. Naš duh nas čini svjesnima

Boga. To niti jedna životinja ne posjeduje.

Kao što smo vidjeli u posljednjem poglavlju, Bog nas je stvorio kao moralna bića i dao nam je vlast da slobodno biramo. Imati slobodnu volju međutim stvara opasnost da ju možemo koristiti kako bi ugađali sebi, i time bi bili neposlušni Božjim zakonima. Bog je bio voljan preuzeti takav rizik-jer je želio djecu, koja će ga slobodno izabrati.

Sav kaos, konfuzija, bolesti i zlo u ovom svijetu su posljedica čovjekove neposlušnosti prema Bogu i slušanja đavla.

Prvi čovjek i žena koje je Bog stvorio su se zvali Adam i Eva. Bili su nevini kada su stvoreni. Morali su izabrati kako bi postali sveti. A kako bi mogli izabrati, trebali su biti kušani, da na taj način odbiju ponuđeno zlo, i da umjesto toga biraju Boga. Bog je dopustio Sotoni da dođe kako bi ih stavio u kušnju.

O ovome možemo čitati u prvoj knjizi Biblije, u Postanku poglavlje 2 i 3.

Postoji velika razlika između nevinosti i svetosti. Nevinost je nešto što vidite u bebi. Ako želite znati kakav je Adam bio kad je stvoren, pogledajte bebu- bio je nevin i neuk o dobru i zlu. Ali ta malena beba nije sveta ni savršena. Kako bi mogla postati savršena, ta beba mora odrasti i izabrati, odbijati ponude zla i birati Boga.

U trenucima kada odbijamo podleći kušnji u našim umovima, tada razvijamo karakter.

Ono ste što jeste danas, zbog donošenja određenih odluka koje ste do sada birali u svom životu. Ako su ostali ljudi oko vas bolji, to je zato što su donosili bolje odluke u svojim životima od vas.

Svaki dan donosimo odluke- i te odluke nas određuju kakvi smo ljudi u konačnici postali. Kada je Bog stvorio prvog muškarca i ženu, dao im je mogućnost da postanu sveti, tako što

je dopustio da ih Sotona kuša. Postavio ih je u vrt i rekao im je da mogu jesti od svakog

stabla u vrtu osim jednoga. To je bio test. U stvari to je bio vrlo lagani test- jer su se nalazili u vrtu gdje je bilo na tisuće privlačnih stabala sa slatkim voćem, i rečeno im je da mogu sve to jesti, osim voća samo sa jednoga stabla. Ali pali su u ovom jednostavnom testu poslušnosti.

Sotona je ušao u vrt i iskušavao je Adama i Evu tvrdeći ako pojedu plod sa zabranjenog stabla, da će postati kao Bog. Kušnja sa kojom su se Adam i Eva suočili u to vrijeme, nije bila samo o tome da li treba jesti sa stabla ili ne, već da mogu birati ako to žele biti kao Bog. To je ono što je i sam Sotona želio biti. I upravo je on to i rekao Adamu i Evi, da i oni to mogu biti. Svakako ono što im je Sotona rekao je bila laž- kao i laži sa kojima i danas zavodi ljude. Kao što ljudi lako padaju na Sotonine laži danas, tako su Adam i Eva i onda pali. Postali su neposlušni Bogu i zbog toga su pretrpili istu sudbinu kao i Sotona prije njih. Izbačeni su od Božje prisutnosti. Svi detalji ovoga događaja se mogu čitati u prvoj knjizi Biblije-Postanak, treće poglavlje..

Adam i Eva su mislili da će kršenjem Božje zapovijedi postati svemoćni i slobodni, kao što je sam Bog. Ali da li su postali slobodni? Ne! Postali su robovi Sotone. Samo POSLUŠNOŠĆU Božjim zapovijedima možemo postati zaista slobodni.


Ovo je način kako Sotona zavodi mnoštvo. On im govori ako žele zaista uživati u životu, da trebaju ignorirati Božje zakone.

Sada smo vidjeli kako je grijeh započeo u ljudskoj rasi.

Adam i Eva su donijeli vrlo važnu odluku toga dana u Edenskom vrtu. Ta odluka je izazvala cjeloživotne posljedice za njih, ali i za njihovu djecu. Sve odluke koje donesemo u životu, izazivaju posljedice. Svi moramo žeti ono što smo sijali. Često puta čak i naša djeca moraju žeti gorke plodove onoga što smo mi sijali. U Adamovom slučaju, on i njegova žena su otjerani od Božje prisutnosti, sve do kraja njihovih života.

Prema tome ne smijemo misliti da čak i male odluke koje činimo danas su nevažne, ili da nećemo žeti u budućnosti ono što sada sijemo. Bog dopušta da budemo testirani i da budemo kušani od raznih ljudi i kroz razne situacije, kako bi se mogli dokazati pred Njim da više želimo Njega nego bilo što na ovoj Zemlji. To je svrha svake kušnje kroz koju moramo proći-naše testiranje da li više cijenimo Stvoritelja ili stvorene stvari.

Srž svakog grijeha jeste u tome da biramo sebe i stvorene stvari iznad Boga.

To je kada biramo naš put umjesto Božji put. To je kada tražimo da sebi ugađamo, a

ne Bogu.

Grijeh nije samo kada se počini preljub ili ubojstvo ili krađa. To je kada želimo ići našim putem. Vidimo početke grijeha, čak i u tvrdoglavosti malenoga djeteta. Grijeh od samoga rođenja prebiva unutar svakoga djeteta, i kako dijete raste ono je odlučno ići svojim putem, ugrabiti i potući se sa drugom djecom kako bi dobilo ono što želi.

Dok rastemo i postajemo odrasli ljudi , ne mijenjamo se previše od onoga što smo bili kao djeca. Postajemo samo pametniji i mijenjamo naše metode! Čak i kulturni ljudi ostaju potpuno isti. Oni samo skrivaju svoju sebičnost, pohlepu i žudnju sa vanjskom glazurom uglađenosti ili možda čak i religijom!!

Grijeh je ušao u sve pore našega bića. Ne možemo se riješiti grijeha kroz neke religijske prakse kao post i molitva, ili kroz hodočašća ili samokontrolom. Samo nas Bog može spasiti od grijeha. Ali Bog mora čekati dok mi ne prepoznamo grijeh kao zlo. Isus je jednom rekao da On nije došao zvati „pravednike" nego grešnike. Ovo nije značilo da su neki ljudi na Zemlji pravedni, a ostali da su grešnici. On je ovo rekao na sarkastičan način samopravednim religijskim ljudima koji su sami sebe smatrali svetima. Isus je mislio reći da On ne može spasiti one koji sebe smatraju

„pravednima". Samo one koji PREPOZNAJU da su bolesni će ići liječniku. Tako i naša prva potreba je da si prepoznamo da smo grešnici.

Bez obzira kojoj religiji mi pripadali, mi smo svi grešnici. Sagriješili smo protiv Božjih

svetih zakona, kroz naše misli, riječi, djela, stavove i motive. Izmjereni smo prekratkima da bi zadovoljili Božji sveti standard.

Grijeh više šteti našoj duši, nego bolest našem tijelu. Ali da li mi to prepoznajemo? Kako reagirate na AIDS-strašnu spolno prenosivu bolest koja se u današnje vrijeme širi oko svijeta? AIDS je toliko zarazan da se ljudi plaše približiti bilo kome tko ima takvu bolest.

Grijeh je u stvari mnogo gori nego ta bolest-jedina razlika između njih jeste ta što grijeh šteti našim dušama. On se ne može vidjeti izvana. Posljedice grijeha su međutim mnogo gore, nego posljedice od AIDS-a. Grijeh uništava naše živote, čini nas nesretnim u ovome svijetu, i u konačnici će nas uništiti za svu vječnost- ako ne budemo spašeni od njega.

Poglavlje 3
Prava istina o našoj savjesti

Mi smo svi stvoreni sa savješću koja nas uvijek podsjeća da smo moralna bića. Savjest je Božji glas u nama koji nam govori da smo odgovorni za ono što činimo. Jednoga dana morat ćemo odgovarati Bogu, za naš način života.

Mi nismo kao životinje koje nemaju savjest. Životinje nisu moralna bića i zato nisu odgovorne Bogu. Kada životinja umre, onda je to za nju kraj. Ali to ne vrijedi za nas. Čovjek je stvoren kao slika Božja, i kao takav je vječno biće.

Za nas će postojati Dan suda. Tada će se u naš um vratiti sve stvari koje smo činili, rekli ili mislili i to će Bog procjenjivati. On će nas suditi prema standardu Njegovih svetih zakona koji su dani u Bibliji. Tada ćemo morati Bogu dati račun za svaku radnju, riječ ili misao.

Biblija kaže: „ I kao što je ljudima određeno samo jedanput umrijeti-potom dolazi

sud"(Hebrejima poglavlje 9, stih 27).

Mnogi ljudi izbjegnu kaznu za počinjene zločine ovdje na Zemlji. Ali oni će primiti svoju pravednu osudu, kada konačno stanu pred Božjim sudačkim prijestoljem. Isto tako mnogi ljudi nisu bili cijenjeni, ili nagrađeni ovdje na Zemlji, za sva dobra koja su učinili drugima. Oni će biti nagrađeni kada se Krist vrati na ovu Zemlju. S obzirom da ćemo morati Bogu dati račun za sve što smo radili, važno je da uvijek slušamo glas naše savjesti.

Savjest je jedan od najvećih Božjih darova dano čovjeku. To je kao dar „boli" u našim tijelima. Većina nas smatra bol kao smetnju. Ali ne shvaćamo koliko je ta bol veliki blagoslov u našim životima. Upravo kroz tu bol nas tijelo upozorava da nešto negdje nije u redu. To je prvi signal našega tijela, koji nas upozorava na bolest. Kada ne bi bilo te boli, ne bismo znali da smo bolesni i mogli bismo umrijeti. Bol je ta koja nas spašava od prerane smrti.

Gubavci ne osjećaju bol, jer guba ubija živce i uništava svaki osjet. Gubavca bi mogao probosti i čavao kroz stopalo, a on to ne bi ni osjetio. Stopalo bi se inficiralo- a on to ne bi ni znao. Na kraju bi mu cijela noga bila u tako lošem stanju, da bi se morala odrezati- sve to zbog toga jer nije imao „blagoslov bola".

Savjest je kao bol. Ona nas upozorava kada kršimo Božje zakone- kada razmišljamo sagriješiti ili kada smo već sagriješili. Ako ignoriramo njezina upozorenja i idemo protiv nje, tada ćemo postupno usmrtiti osjet grijeha koji je u nama. Tada će doći dan kada nećemo osjećati nikakvu osjetljivost na grijeh. Tada ćemo postati duhovni gubavci- sa mrtvom savješću. Biti ćemo kao životinje koje nemaju savjest. Ovo je razlog zašto se neki ljudi ponašaju gore od životinja. Konačan rezultat takvog života će biti Božja kazna u vječnosti. Mi svi znamo da smo grešnici, jer nam to naša savjest govori. Nikada ne smijemo sa sebe istresti taj osjećaj krivnje, jer osjećaj krivnje je kao „blagoslov boli". Ona nam govori da smo duhovno bolesni i da nam treba iscjeljenje. Savjest je najveći Božji dar čovjeku. Isus uspoređuje savjest sa okom( Luka poglavlje 11, stihovi 34 do 36). Naše oči su najčistiji dio našega tijela, jer se peru puno puta svaki dan, sa našim suzama. Svaki put kada naše trepavice zatrepću ( a to se događa tisuće puta dnevno, a da toga nismo ni svjesni), naše se oči čiste od svake prašine. Čak i maleno zrnce prašine je dovoljno da izritira naše oči i da nas to prekine u našim aktivnostima, dok si ne isperemo dobro naše oči. Na isti način moramo i našu savjest održavati trajno čistom.

Samo Bog može oprostiti i očistiti nas od naših grijeha. To je jedini način da naša savjest bude očišćena u smislu osjećaja krivnje. Međutim oproštenje grijeha NIJE jeftino.

Poglavlje 4
Prava istina o oproštenju

Kako Bog može oprostiti naše grijehe?

Bog je pravedan i On ne može oprostiti osobi tako što će „PREĆI PREKO" njezinih grijeha.

To bi bilo nepravedno.

Bog je svet i pravedan Bog. Prema tome On mora kazniti grijeh. Ali pošto je on i Bog koji ljubi, On je došao do načina kako naši grijesi mogu biti oprošteni.

Sve religije nas uče da budemo dobri, ljubazni i istiniti. Međutim sve ovo se odnosi na način kako mi moramo živjeti nakon što smo primili oproštenje naših grijeha. Dobrota, ljubaznost i istinitost su kao struktura zgrade. Oproštenje grijeha jeste temelj te zgrade.

Najvažniji dio svake zgrade jeste temelj.

Kako bi nam Bog mogao oprostiti grijehe, On je morao učiniti nešto što je bilo teže i bolnije za Njega, čak i od stvaranja svijeta. Kada je stvarao svijet Bog je trebao samo kazati Riječ, i nakon toga svijet je trenutno postao. Ali On nije mogao nama oprostiti naše grijehe samo izgovarajući Riječ.

Kako bi ljudski grijesi bili oprošteni, postojao je samo jedan način.

Bog je morao postati kao čovjek, sličan nama. On je morao živjeti i prolaziti kroz iskušenja i borbe sa kojima se mi suočavamo kao ljudi. On je također morao umrijeti kao žrtva umjesto nas, preuzimajući na Sebe kaznu za naše grijehe. Kazna za grijehe nije patnja ili

bolest ili siromaštvo ili ponovno rađanje u ovom svijetu na nižoj društvenoj ljestvici ili nešto tome slično. To je vječna smrt- to znači biti za svu vječnost odvojen od Boga.

Tjelesna smrt jeste odvojenost od naših tijela. Tako i duhovna smrt znači odvojenost od Boga, Izvora svega života.

Dobra djela koja vi činite u budućnosti ne mogu nikako iskupiti, ona zla koja ste učinili u prošlosti. Grijeh je dug koji dugujemo prema Božjim Zakonima. Kada smo neposlušni zakonima neke zemlje tako što npr. varamo pri plaćanju poreza, ne može nam se oprostiti samo na temelju naše izjave da ćemo odsada plaćati porez u budućnosti. Ne. Čak i ako plaćamo poreze u budućnosti, još uvijek moramo platiti za ono što smo dugovali u prošlosti.

Ista je stvar i sa grijehom. Bez obzira koliko dobrih djela mi možemo raditi u budućnosti, još uvijek moramo platiti za grijehe koje smo počinili u prošlosti.

Uostalom Biblija kaže „ A sva pravda naša kao haljine okaljane u Božjim očima"(

Izaija, poglavlje 64, stih 5-6).

Bog cijeni dobra djela. Ali čak i naša najbolja djela ne zadovoljavaju standard Njegove svetosti, jer je On neograničeno svet. Iz toga proizlazi da se nalazimo u beznadnoj situaciji, jer čak i naša dobra djela nisu dovoljno dobra. Nema načina po kojemu bi mogli ući u Božju prisutnost.

Beznadno smo IZGUBLJENI.

Ali Bog je u Svojoj velikoj ljubavi došao do načina u kojem naši grijesi mogu biti oprošteni.

Bog je toliko neshvatljiv da ga naši ljudski umovi ne mogu u potpunosti razumjeti. Biblija objavljuje da je Bog Jedan, ali opet kao Tri Osobe u Biću(Jedinstvo)-nama znano kao Otac,


Sin(znači da ima istu narav kao Otac, a NE da je rođen kroz Oca) i Duh Sveti-svi međusobno jednaki.

Našim ljudskim umovima je nemoguće bar djelomično razumjeti, kako tri različite osobe mogu biti samo Jedan Bog. Kada razmišljamo o osobama onda podrazumijevamo da imaju različita tijela. Ali Bog je Duh. Naši umovi su ograničeni. Ne mogu razumjeti tako složenu Božju narav.

Isto kako i pas ne može razumjeti stvari koje razumiju ljudska bića, tako postoje i stvari o Bogu koje mi ljudi ne možemo razumjeti.

Možemo znati samo ono što je Bog odlučio nama objaviti u Bibliji. Ništa više od toga.

Na primjer možete pokušati objasniti zbrajanje pametnom psu da je 1+1+1=3, tako što ćete postaviti tri kosti ispred njega, i tada ih brojiti jedan po jedan.

Isto tako objašnjavajući množenje tome psu da je 1x1x1=1 uvidjeti ćete da čak i najpametniji pas to ne može razumjeti! Mi ljudi ipak razumijemo da troje u Jednom opet znači samo Jedan, kada su pomnoženi jedan sa drugim. Ipak Bog je daleko iznad nas, nego što smo mi iznad pasa. Pas bi trebao biti čovjek, kako bi razumio množenje. Mi bi također trebali biti kao Bog, kako bi razumjeli Boga. Nije iznenađenje, ako ne možemo razumjeti da je Bog u Tri Osobe, a opet samo Jedan Bog. Mada to ne razumijemo, znamo da je istinito jer to Bog kaže u Njegovoj Riječi.

Na isti način mnogi koriste ljudsku logiku i kažu ako je Bog svugdje, tada Bog mora biti u svakom ljudskom biću, životinji, biljki i u svakom vjerskom mjestu štovanja. Ovo izgleda logično malenom ljudskom umu, koje nije naučio Božanske istine.

Ali je ovo potpuno netočno. Bog je svugdje u smislu da On poznaje sve što se događa posvuda. On sigurno nije u paklu, mada sigurno zna što se događa tamo. Samo značenje riječi pakao(vječna kazna za grešnike) je „mjesto gdje Bog nije prisutan". To je glavni razlog zašto su patnje grešnika tako nepodnošljive. Prema tome Bog sigurno ne boravi u svakome. Kako bi spasio čovječanstvo od vječne kazne zbog njihovih grijeha, Bog Otac je poslao Sina kako bi bio rođen kao beba, preko djevice, po nadnaravnom djelovanju Duha Svetoga prije 2000 godina. Njegovo ime je Isus Krist. Njegovo odrastanje se odvijalo u periodu od djetinjstva do muževnosti, te se je suočio sa svakom kušnjom sa kojima se ljudi suočavaju. U svakoj toj kušnji On je nadvladao. Nikada nije sagriješio.

Bog Otac je dopustio da Njegov Sin Isus Krist, u dobi od 33godine bude odveden i razapet na križ od strane opakih ljudi. Na križu je On postao prokletstvo umjesto nas, i preuzeo je kaznu za grijehe čovječanstva. U tome možemo vidjeti ogromnu Božju ljubav.

Kada je Isus Krist umro na križu i prolio svoju krv, pravedna kazna za naše grijehe je u potpunosti isplaćena. Zahtjevi pravde su ispunjeni.

Bog je uskrsnuo Isusa Krista od mrtvih, tri dana nakon što je bio pokopan kako bi

dokazao svijetu da je Kristova žrtva na križu prihvaćena.

Postoji samo Jedan Bog i postoji samo jedno Božje utjelovljenje na ovoj Zemlji, Gospodin Isus Krist i to je dokazano sa dvije činjenice:

Gospodin Isus Krist je Jedini koji je umro za grijehe svijeta.

Gospodin Isus Krist je Jedini koji se vratio u život nakon smrti, i nikada više nije umro- na taj način dokazavši da je nadvladao čovjekovog najvećeg neprijatelja, smrt.

Nakon što je četrdeset dana bio na Zemlji, Isus se je vratio na Nebo gdje je i danas.


Prije nego što je otišao dao je obećanje, da će se jednoga dana vratiti suditi svijetu i da će vladati u pravednosti i miru. Opisao nam je znakove koji će prethoditi Njegovom povratku na Zemlju.

Kada vidimo kako se ti znakovi sada ispunjavaju, znamo da je Drugi dolazak Kristov vrlo, vrlo blizu. Prije nego što se On vrati na Zemlju, važno je da vi primite oproštenje koje vam Bog nudi u Kristu.

Poglavlje 5
Prava istina o pokajanju

Kazna za grijeh jeste duhovna smrt- a to znači kao što smo već vidjeli, vječna odvojenost od Božje prisutnosti. To je ono što je Isus iskusio na križu. On je bio napušten od strane Oca.

Isus kao Bog, i prema tome vječan u Svojoj Osobi je mogao iskusiti agoniju vječne odvojenosti od Svoga Oca u kratkom vremenu- kroz 3 sata potpune tame na križu, je On trpio bolove paklenih muka, te iste bolove koje smo mi trebali trpiti za svu vječnost.

On je preuzeo kaznu za naše grijehe. Međutim nama još ne može biti oprošteno, i ne možemo biti slobodni od kazne, osim ako primimo oprost od strane Boga. Ovo je razlog zašto većini ljudi u svijetu nije oprošteno, bez obzira što je Krist umro za njih. Krist je umro za grijehe cijeloga svijeta, za ljude iz svih religija, a ne samo za grijehe kršćana. Kako bi mogli primiti ono što je Bog osigurao za vas kroz smrt Njegovoga Sina, morate se ponajprije pokajati zbog svojih grijeha. To znači da vam je zaista žao zbog grešnog načina života, i da se želite iskreno okrenuti od svakoga svjesnoga grijeha. Na samom početku vaša savjest nije toliko osjetljiva u smislu da zna što je ugodno Bogu, a što ne. Zato je nemoguće za vas da se okrenete od svega u vašem životu, što nije ugodno Bogu . Bog to ne zahtijeva od vas

- On je realističan. On traži od vas jedino da budete voljni odustati od svega što Njemu nije

ugodno.

Možete početi na način da se okrećete od svih onih stvari za koje vas savjest osuđuje. Možda nećete imati snage da napustite neke loše navike. Čak i ovdje Bog u potpunosti razumije vaše slabosti. On ne očekuje od vas da imate snagu. On samo vas pita: " Jesi li voljan napustiti te navike?". Kada On vidi da ste iskreni i da zaista žudite odustati od svega grešnoga, prihvatit će vas takve kakvi jeste, mada ste još nadvladani od strane brojnih grešnih navika. Ovo je prekrasna i dobra vijest. Jedan dokaz da ste voljni napustiti vaše grešne načine života je pokazan u vašoj želji da ispravite pogreške koje ste činili u prošlosti. Čak i ovdje Bog razumije vaša ograničenja. Postoji na tisuće grešaka i grijeha koje ste vi počinili u prošlosti i koje ne možete ispraviti, bez obzira koliko se trudili. Ali neka i možete ispraviti. Bog očekuje od vas da ispravite stvari, ali u koliko je to u vašoj mogućnosti.

Naprimjer, ako ste od nekoga ukrali novac, morate biti voljni vratiti ga odmah nakon što ste sakupili taj novac. Ako ste nekoga uvrijedili svojim govorom i toga se sjećate, morate biti voljni doći do te osobe( ili pisati toj osobi), i tražiti oprost za ono što ste rekli. Ovakve radnje su sredstva pomoću kojih Bog testira vašu iskrenost i poniznost. On pruža Svoju pomoć isključivo poniznima.

Bez Božje pomoći ne možemo biti spašeni.


Biblija naziva istinsko pokajanje kao „okretanje ka Bogu od idola"( 1Solunjanima

poglavlje 1, stih 9).

Što je to idolatrija?

To je kada stavljamo stvorene stvari iznad Stvoritelja- neovisno jesu li te stvorene stvari novac, lijepa žena, naša reputacija ili nešto drugo. Kada mi biramo takve stvorene stvari, onda je to idolatrija- to je štovanje stvorenih stvari umjesto Stvoritelja- a ovo je i korijen svakoga grijeha. Bog mrzi idolatriju, jer ona zauzima mjesto u ljudskim srcima koje bi trebalo pripadati Njemu- tako ona uništava čovjeka. Idoli mogu biti i neki fizički predmeti napravljeni od strane čovjeka, koji predstavljaju boga kojeg ta osoba štuje. Međutim nemoguće je za bilo koga da svojim rukama izradi ili da nacrta sliku nečega što barem približno podsjeća na ljepotu i krasotu svemoćnoga Stvoritelja svemira.

Uvreda je za Boga Stvoritelja da se izrađuje Njegov lik u obličju bilo čega što je On stvorio. Bog je Duh i On je golom oku nevidljiv. On je svima nama dao savjest koja nas danonoćno podsjeća o Njemu. Međutim razne religijske aktivnosti i hodočašća često puta postaju zamjena slušanju glasa savjesti.

Kada ljudi krše Božje zakone, i kada to planiraju činiti i u budućnosti, oni pokušavaju ušutkati glas savjesti kroz vršenje raznih religijskih rituala i aktivnosti. Oni si umišljaju u svojim glavama da će im Bog oprostiti mnoge grijehe zbog žrtvi i hodočašća koje oni čine. Ovo je zabluda.

Bog ne gleda naše religijske rituale i aktivnosti. On gleda naša srca, kako bi uvidio da li slušamo našu savjest ili ne. Prema tome pokajanje podrazumijeva okretanje od svake vrste idolatrije. Prilikom istinskoga pokajanja okrećemo se od stvorenih stvari prema Stvoritelju i kažemo mu; „Svemogući Bože, Ti si jedini dostojan da te se štuje i služi. Žao mi je što sam dosada štovao stvorene stvari. Ti ćeš jedini odsada biti najvažniji u mom životu".

Pokajanje ne podrazumijeva da moramo napustiti naš posao, naše obitelji te kao neki pustinjaci ići u neku divljinu ili planinu. Ne. Bog želi da imamo obitelj, te da radimo kako bi zaradili za život. Nije grijeh zaraditi novac. Ali JESTE grijeh voljeti novac više od Boga.

Nije grijeh koristiti udobnosti koje nam pruža moderna civilizacija. Ali JESTE grijeh kada volimo te udobnosti više od Boga.

Bog je stvorio naša tijela na takav način da oni mogu iskusiti užitak hrane, spavanja i seksualnog zadovoljstva. Ništa ovdje nabrojano nije loše samo po sebi. Ne moramo se sramiti naših seksualnih potreba, kao što se ne sramimo onda kada smo gladni ili umorni!! Ali ne smijemo krasti hranu kada smo gladni, ili spavati u trenutku kada bi trebali raditi naš posao!! Na isti način ne smijemo povrijediti drugu osobu, kako bi mi zadovoljili svoje seksualne potrebe. Bog je ustanovio brak- On očekuje da jedan muškarac ima jednu ženu- kako bi seksualne potrebe bile ispunjene. Svaki seksualni odnos izvan braka jeste grijeh.

Moramo se pokajati od svih seksualnih grijeha i napustiti ih, te se u iskrenosti okrenuti prema Bogu.

Još jedan grijeh za koji se morate pokajati i odustati od njega jeste stav neopraštanja prema drugima. Ako želite da vam Bog oprosti vaše grijehe, vi morate biti voljni oprostiti svima koji su vam naškodili na bilo koji način. Morate činiti drugima, kao što je i Bog učinio vama. Ako to niste voljni napraviti, Bog vam neće oprostiti.

Isus Krist je rekao, "Ali ako vi ne oprostite ljudima ,vaš nebeski Otac neće oprostiti

vama"( Mt poglavlje 6,stih 15).

Može vam biti izrazito teško oprostiti nekome tko vam je neizmjerno naškodio. Tada se možete moliti i tražiti od Boga pomoć, kako bi mogli oprostiti toj osobi. Svemoguća Božja sila vam je na raspolaganju kako bi vam pomogla ovo napraviti. Vama ništa neće biti nemoguće napraviti, ako vam Bog pomaže sa Svojom svemogućom silom!


Bog može oprostiti sve naše grijehe, bez obzira koliko veliki ili zli mogu biti- ali samo ako se pokajemo zbog njih- to znači ako nam je istinski žao zbog naših grijeha, te iskreno želimo odustati od našega starog grešnog načina života.

Poglavlje 6
Prava istina o vjeri

Nakon što smo se pokajali, sljedeći uslov za primanje Božjega oproštenja jeste vjera.

Biblija kaže, „Ta milošću ste spašeni po vjeri"( Efežanima poglavlje 2, stih 8). Milost jeste ruka Božja koja se pruža, kako bi nam dala Svoju pomoć i blagoslove. Vjera jeste naša ruka koja se pruža gore kako bi prihvatila tu pomoć i te blagoslove iz Božje ruke.

Kao što smo prije vidjeli, Bog ne želi robote bez uma koji čine stvari samo zato jer su tako programirani. Ne. On želi da donesemo odluku. Je li vjeruješ da je Bog dobar Bog koji te jako voli? Je li vjeruješ da je Bog poslao Svoga Sina Gospodina Isusa Krista, da umre za tvoje grijehe na križu, i da ga je Bog nakon tri dana uskrsnuo od mrtvih, i da danas On živi na Nebu?

Ako je to tako, onda možeš primiti oproštenje grijeha koje ti Bog nudi upravo sada. Ne moraš čekati.

Ne postoji drugo Ime na Zemlji, osim Imena Gospodina Isusa Krista, u kojemu spasenje od grijeha može biti nađeno. Ako ga želite prihvatiti, kao vašega Gospodina i Spasitelja, vrlo je važno kao i kod braka „ da napustite sve drugo, i prianjate se samo za Njega". U braku žena mora prekinuti sa svim svojim bivšim ljubavnicima, i prianjati samo uz jednoga čovjeka kao njezinoga muža, sve do kraja života.

Biblija uspoređuje naš odnos sa Gospodinom Isusom Kristom sa duhovnim brakom, gdje je jedino On naš Božanski Zaručnik. Prema tome ne možete reći da ste voljni prihvatiti Krista, a još uvijek štovati ili moliti se drugim bogovima. Morate donijeti odluku.

Ako želite donijeti takvu odluku, onda je sada vrijeme. Samo kleknite upravo sada, zatvorite oči, i izgovorite Bogu ove riječi. On vas može čuti, bez obzira gdje se vi nalazili. On je zainteresiran da vas čuje. Izgovorite ove riječi polagano i razumljivo: „ Gospodine Isuse Kriste, ja sam grešnik koji se istinski želi okrenuti od svih mojih grijeha. Vjerujem da si Ti umro za sve moje grijehe, i da si ponovno uskrsnuo od mrtvih, i da si ti živ danas. Molim te oprosti mi sve moje grijehe. Uđi u moje srce, i u moj život i postani Gospodar moga života od danas pa nadalje. Napuštam sve druge bogove, i od sada želim štovati samo tebe."

Ovo je vrlo jednostavna molitva, za koju će vam trebati manje od minute da je izmolite. Ali ako se molite u potpunoj iskrenosti, vaša duša će biti spašena za svu vječnost. U istom trenutku ćete postati dijete Božje.

Ovo nije neka čarobna formula, koja će blagosloviti svakoga koji je kao papiga ponavlja. Sve ovisi o iskrenosti vašega srca. Ako mislite to što izgovarate, Bog će oprostiti vaše grijehe, prihvatit će vas i učiniti Svojim djetetom. Ako ste neiskreni, onda ćete ostati nepromijenjeni.

Bog nikoga ne prisiljava da primi Krista u svoj život. Tako isto niti jedan istinski kršćanin ne prisiljava nekoga da primi Krista. Prisilna obraćenja, uopće nisu nikakva obraćenja.


Vrlo važno jeste jamstvo da nam se je istinski oprostilo, da smo prihvaćeni od strane Boga i da nas je On učinio Svojom djecom. Bog ne želi da ostanemo bez Njegovog jamstva. Bog nam daje to jamstvo kroz Svetoga Duha, koji se nalazi u našim srcima i koji svjedoči da smo djeca Božja. Bog nam također daje jamstvo kroz obećanja koje je dao u svojoj pisanoj Riječi( Bibliji).

Isus Krist je rekao: „ A tko dođe k meni, doista ga neću izbaciti van". ( Ivan, poglavlje 6, stih 37). Možemo se u potpunosti osloniti na to Kristovo obećanje za svu vječnost.

Jeste li molili u iskrenosti sada tu molitvu Isusu Kristu? Tada ste zaista došli ka Njemu. Tada možete biti sigurni da vas nije odbacio. On vas je prihvatio. Ako ste učinili sa svoje strane, ono što je potrebno da dođete ka Njemu, onda možete biti sigurni da je Bog napravio Svoj dio kroz vaše prihvaćanje. Ne smijete se oslanjati na vaše osjećaje, u smislu da li se vi osjećate prihvaćenim od Boga ili ne. Osjećaji su povezani sa našim fizičkim tijelima- i vrlo su varljivi kada se radi o duhovnim stvarima.

Pouzdavati se u naše osjećaje, je kao kada kuću postavljamo na temelj od pijeska. Moramo našu vjeru postaviti na Božja obećanja u Njegovoj Riječi- a to znači graditi na stijeni.

Nakon što ste sigurni u činjenicu, da ste postali dijete Božje, vi biste to morali javno svjedočiti. Biblija kaže da ono što vjerujete u srcu, se mora priznavati ustima. Prema tome morate priznavati vašim ustima da je sada Isus Krist vaš Spasitelj i Gospodin. Morate govoriti vašim prijateljima i rođacima, da vam je Krist oprostio sve grijehe, i da je sada On jedini Gospodar vaših života.

Morate tada priznati vašu povezanost sa Kristom kroz krštenje. Nakon što ste donijeli odluku da predate vaše srce i život Kristu, morate se što prije krstiti. Krštenje nije religijski ritual. Ono je javno svjedočanstvo Bogu ,ljudima, anđelima i Sotoni da od sada vi isključivo pripadate Isusu Kristu.

Prilikom samoga krštenja drugi kršćanin će vas u potpunosti podroniti u vodu( rijeka, bazen…) u Imenu Oca, Sina i Duha Svetoga, i tada će vas ponovno uzdići izvan vode. Tim jednostavnim činom, vi ćete svjedočiti činjenicu da ona stara osoba kakvi ste bili je umrla. Simbolično ste je ukopali u vodu dok ste bili podronjeni.

Izlaskom iz vode, priznajete da ste sada nova osoba( uskrsli od mrtvih, duhovno govoreći), te da želite udovoljavati Bogu. Još niste postali savršeni. Trebat će vam cijeli život da to postignete. Ali ste promijenili usmjerenje vašega života. Sada više ne želite griješiti, ili činiti nešto što Bogu nije ugodno.

Sada ste postali građanin Neba, i dijete Božje.

Poglavlje 7
Prava istina o spasenju

Ime „Isus" znači „Spasitelj".

On je došao na Zemlju sa tim Imenom, jer je upravo to i razlog Njegovoga dolaska- da spasi ljude od njihovih grijeha.


Spasenje je više od oproštenja. Dopustite mi da napravim ilustraciju, kako bi

razjasnio razliku.

Recimo da se cesta popravlja izvan moje kuće, i da se tamo otkopala duboka jama. Ja tada upozoravam svoga malenoga dječaka, govoreći:" Ne približavaj se toj jami, mogao bi u nju

pasti." Ali recimo da je on neposlušan mojoj zapovijedi i približi se jami kako bi pogledao što je unutra. On se tada posklizne i u nju padne. Iz tri i pol metra duboke jame on se počne plakati, dozivajući me. Kada se siđem dolje, on mi kaže da mu je stvarno žao što je bio neposlušan mojoj zapovijedi, i traži od mene da mu oprostim. Ako pretpostavimo da ću mu reći: "U redu sine, opraštam ti. Do viđenja!". Što bih ja sa tim napravio? Oprostio bih mu. Ali ga ne bih spasio.

Spasenje uključuje više od oproštenja. To bi zahtijevalo od mene da ga izvučem iz jame u

koju je upao.

Ovo je upravo to što je Isus došao za nas učiniti. Nije dovoljno da nam samo oprosti grijehe.

On je također došao i da nas spasi od naših grijeha.

Mi smo svi pali duboko u jamu grijeha, tako što opetovano nismo slušali našu savjest. Uzmimo da nam Bog i oprosti, to bi samo po sebi bila prekrasna vijest. Ali Radosna vijest o Kristu jeste, da nam On neće samo oprostiti, nego također i spasiti nas od sile grijeha.

Spasenje se može iskusiti kroz tri glagolska vremena:

- prošlo, sadašnje i buduće. Prvenstveno moramo biti spašeni od kazne za grijeh. Tada moramo biti spašeni od sile grijeha. U konačnici biti ćemo spašeni od same prisutnosti grijeha, kada dođemo na Nebo.

Prvi dio spasenja bavi se sa oproštenjem naših grijeha- otklanjanje krivnje iz naše prošlosti. Ali ovo nije dovoljno. Trebamo Božju pomoć kako bi i u budućnosti živjeli ispravno. Upravo zbog ovoga, Bog nam daje svoju silu.

Čuo sam priču o psihijatrijskoj bolnici , gdje je bilo dopušteno liječenje ljudi koji su bili psihički ograničeni. Na njima su koristili vrstu testa kako bi saznali, da li su neki od njihovih pacijenata izliječeni do točke kako bi se mogli prikladno ponašati. Oni bi stavili pacijenta u sobu, gdje je slavina konstantno šikljala vodu. Tada bi mu dali krpu i kantu i tražili od njega da oriba pod. Ako bi to pokušao raditi, bez da je prvo zatvorio slavinu, to bi pokazalo da još nije došao zdravom razumu! To je i naš problem. Postoji slavina unutar nas, koja konstantno šiklja grijeh. Isus ne samo da briše grijehe, koje smo mi počinili, već nam On daje i silu da zatvorimo slavinu. Kada bi bilo drugačije, evanđelje uopće ne bi bila Radosna vijest.

Evanđelje( Radosna vijest) je u Bibliji opisana kao „sila Božja na spasenje" ( Rimljanima, poglavlje1, stih 16). Prvi izvor sile jeste Riječ Božja. Biblija jeste silno oružje koje nam može pomoći nadvladati kušnju. U Bibliji čitamo da je sam Isus nadvladao kušnje od Sotone, kroz silu Riječi Božje( Matej, poglavlje 4, stih1 do 11). Zato moramo razvijati naviku čitanja Riječi Božje svaki dan, tako da nam Bog može kroz nju govoriti i osnaživati nas kada se suočavamo u borbama svakodnevice.

Biblija govori mladim ljudima:" Mladići, pišem vama, jer ste jaki, jer u vama ostaje Riječ Božja i jer ste pobijedili Zloga"( Prva Ivanova poslanica, poglavlje 2, stih 14).

Drugi izvor sile jeste Duh Sveti Božji, koji je došao prebivati u nama. On želi trajno prebivati u nama, kako bi nam svakodnevno mogao govoriti, kako bi nas osnažio u životnim borbama i kako bi nam pomogao slijediti Isusove korake kao, Njegovi sljedbenici. Moramo tražiti od Boga da nas trajno ispunjava Svetim Duhom.


Gospodin Isus Krist je rekao:" Ako dakle vi, premda ste zli, možete davati svojoj djeci dobre darove, koliko će sigurnije Otac nebeski davati Duha Svetoga onima koji ga mole"( Luka poglavlje 11, stih 13).

Treći izvor sile jeste zajedništvo sa ostalim isto- mislećim kršćanima.

Kada je puno ugljena zajedno u vatri, tada oni izgaraju jasnim sjajom. Ali ako je samo jedan ugljen van izvučen( čak i ako je to onaj koji najsjajnije izgara), ubrzo će se izgasiti. Tako bi se i nama moglo dogoditi , ako pokušamo samostalno za Boga živjeti, bez zajedništva sa drugim kršćanima.

Ovdje međutim moramo paziti, jer nisu svi koji sebe nazivaju „kršćanima" istinski kršćani. U stvari, može se sa sigurnošću kazati da 90%onih koji sebe nazivaju kršćanima, nisu djeca Božja( neovisno kojoj kršćanskoj grupi ili denominaciji oni pripadali). Zato što nisu donijeli osobnu odluku da napuste grijehe, i prihvate Krista kao Gospodara njihovih života. Oni si umišljaju da su kršćani zbog „slučajnosti rođenja"- jer su rođeni u kršćanskim obiteljima.

Moramo izbjegavati takve ljude koji su kršćani samo po nazivu, i tražiti zajedništvo sa onima koji su postali kršćani po iskustvu i koji žele slijediti Isusa Krista u svome svakodnevnom životu. Kada prihvatimo Krista, kao našega Gospodina i Spasitelja, Biblija kaže da smo rođeni od gore, jer smo postali djeca Božja. Bog je sada naš Otac. Kao i zemaljski očevi, Bog nam želi providjeti sve što je neophodno za naš život na Zemlji- u duhovnom i fizičkom smislu.

Gospodin Isus Krist je rekao, da prvo tražimo Božje interese u našem životu, te da će sve ostale stvari biti nadodane koje su neophodne za naš život na ovoj Zemlji.

Rekao je:" Jer zna Otac vaš nebeski da vam je to sve potrebno. I On će vam to dati, ako mu

date prvo mjesto u vašem životu i ako živite kako On to želi" ( Matej poglavlje 6 stih 33).

Jedno od najvećih privilegija koje dijete Božje ima jeste privilegija molitve- razgovor

sa Svemogućim Bogom, i slušanje što u Duhu Bog govori njemu.

Bog obično sa nama ne razgovara sa glasom kojeg mi možemo čuti sa našim ušima, ali sa obzirom na utisak iznutra na naš duh, to je posve jednako glasu koji se može čuti. Isus nas je ohrabrio da Bogu kažemo sve što stvara breme našem srcu.

Mnogi ljudi u tišini pate, jer nemaju nikoga sa kim bi mogli podijeliti svoju žalost. Ali dijete Božje ima Oca na Nebu sa kime može sve podijeliti. On se također može pouzdati u svoga Nebeskoga Oca, da će mu On providjeti za sve potrebe na ovoj Zemlji.

Gospodin Isus Krist nas je naučio da mijenjamo stvari tako što tražimo od Boga da ih mijenja. Ovo je čudo molitve. Ne moramo sve što nam se dogodi fatalistički prihvaćati,( govoreći:" Sve što se dogodi je volja Božja") ako takve stvari štete nama ili našim obiteljima na bilo koji način. Fatalizam je drukčiji od pokornosti Božjoj volji. Mi smo ohrabreni da tražimo Boga za sve što nam treba. Obećanje u Bibliji je :" Bog će ispuniti sve vaše potrebe"( Filipljanima poglavlje 4, stih 19). Ali kao i svaki mudar otac, Bog nam neće dati baš sve što želimo i što tražimo od Njega. On će nam dati samo ono što trebamo, a ono što On vidi će biti dobro za nas.

Bog je dobar Bog, i On nikada ne želi da ikakvo zlo dođe na bilo koje od Njegove djece u bilo koje vrijeme. Prema tome možemo doći pred Njega hrabro, i tražiti od Njega da nas izbavi od SVIH zala.

Postoje mnogi ljudi u svijetu koji pate jer je netko koristio vračanje ili crnu magiju protiv njih. Ako ste predali vaše srce i život Kristu, takve sotonske aktivnosti vam više ne mogu naškoditi. Možete koristiti Ime Gospodina Isusa Krista( koji je pobijedio Sotonu), da otjerate Sotonu.


Nikakvo vračanje ili crna magija vam više ne mogu naškoditi ili čak dotaknuti , bilo vas ili vašu djecu, ako im se oduprete u Imenu Isusa Krista. Sama moć vračanja koja je bačena na

vas, može biti odbačena odmah sada- ovoga istoga trenutka- ako ćete zazvati

Ime Gospodina Isusa Krista da vas spasi.

Biblija kaže da kada je Isus umro na križu, da je On pobijedio Sotonu i razvlastio ga . To se je već dogodilo. Ali kao i kod slučaja oproštenja vaših grijeha, poraz Sotone ne može postati stvarnost u vašemu životu, dok sami to ne prihvatite.

„Isus tako što je umro je slomio silu đavla. Samo je na taj način mogao izbaviti one koji su cijeli svoj život živjeli kao robovi trajnoga straha( od Sotone)" ( Hebrejima poglavlje 2, stihovi 14 i 15). „Pokorite se Bogu i oduprite se đavlu, pa će pobjeći od vas" ( Jakovljeva poslanica poglavlje 4, stih 7).

Čak i kada postanemo djeca Božja, Bog će i dalje dopuštati Sotoni da nas kuša- jer ćemo na taj način postati snažni. Ali sada imamo silu Duha Svetoga koji prebiva u nama, koji će nam dati tu silu da se odupremo i nadvladamo sotonske napade.

Bog nije obećao da će životi Njegove djece na ovoj Zemlji biti slobodni od nevolja i problema . Ne. Bog želi od nas da budemo čvrsti i snažni, a ne kao razmažena djeca bogatih roditelja kojima se ugađa od rođenja. Kako bi nas učinio snažnima, On dopušta da se suočavamo sa nevoljama i problemima u životu kao i ostali ljudi.

Ali upravo u tim nevoljama ćemo bolje upoznati Boga, jer ćemo iskusiti Njegovu čudesnu pomoć u svakoj situaciji.

Poglavlje 8
Prava istina o vječnosti

Za onoga koji je postao dijete Božje, vječne stvari su vrijednije, nego ovovremenske stvari.

Za njega nebeske vrijednosti postaju važnije, nego ovozemaljske vrijednosti.

Kada je Gospodin Isus Krist uzašao na Nebo, nakon što je prije 2000 godina uskrsnuo od mrtvih, obećao je da će se vratiti na ovu Zemlju.

Ovo se naziva „Drugim dolaskom Kristovim".

Ovo je sljedeći veliki događaj u povijesti svijeta.

Dijete Božje shvaća da će morati položiti račun o svom cijelom životu na taj dan pred

Boga, kada se Krist ponovno vrati na ovu Zemlju.

Ovaj svijet je samo prolazna faza na našem putovanju prema vječnosti. Ovdje sada smo na probnom radu. Bog nas sada testira kroz životne okolnosti kako bi uvidio da li biramo

nebeske i vječne stvari ili prolazne stvari ovoga svijeta. Ako smo mudri, birati ćemo stvari koje će u vječnosti imati vrijednost.


Mala beba će radije preferirati blistavi, obojani papir, umjesto 500 rupija( indijska valuta)-jer beba nema svijest o vrijednosti. Kada mi preferiramo stvari ovoga svijeta, umjesto nebeske i vječne stvari, ponašamo se kao ta mala beba.

Bog nam je rekao vrlo jasno u Bibliji da ovaj svijet i sve u njemu će proći. Živjeti za prolazne stvari ovoga svijeta je kao da stavimo novac u banku koja će se uskoro urušiti.

Mudra osoba će staviti svoj novac u banku koja je stabilna. Na isti način oni koji su istinski mudri će živjeti za stvari koje imaju vječnu vrijednost- stvari koje su vezane za naš karakter kao čistoća, ljubav, dobrota, opraštanje , poniznost itd… to su jedine stvari koje možemo ponijeti sa sobom kada napustimo ovaj svijet. Biblija kaže da će konačan kraj za one koji umru nepokajani za svoje grijehe biti grozan. „ I kao što je ljudima određeno samo jedanput umrijeti, potom dolazi Sud"( Hebrejima poglavlje 9, stih 27).

Kada osoba umre, nema za nju više prilike da se promijeni. Bog također ne može promijeniti takvu osobu, jer Bog ne mijenja osobu protiv njezine volje. Jedino onda kada smo mi voljni da se mijenjamo, ovdje na ovom svijetu, Bog će nas promijeniti.

U nadolazeći Dan u budućnosti, svaka osoba koja je ikada živjela na ovome svijetu će biti uskrsnuta od mrtvih, kako bi Bogu položila račun za svoj život. Biblija kaže da će biti dva uskrsnuća- to znači mrtva tjelesa koja su postala prah će biti ponovno uskrsnuta kao tijela, po nadnaravnoj sili Božjoj. Prvo uskrsnuće će biti za one koji su pravedni- za one koji su primili Krista kao svoga Spasitelja i koji je oprostio njihove grijehe, i koji su prema tome postali djeca Božja još dok su živjeli na Zemlji.

Drugo uskrsnuće će biti za one koji su odbili oproštenje koje im je Bog ponudio kroz Gospodina Isusa Krista, te su u takvom stanju umrli. Ako osoba umre bez pokajanja za grijehe i ako njihovi grijesi nisu oprošteni kroz Krista, takva osoba će jednoga dana biti suđena pred sudačkim prijestoljem Božjim, gdje će se prosuditi njegov cjelokupni život. Tada će se dokazati cijelom svemiru, da je ta osoba zaslužila vječnu osudu za svoje grijehe.

Sotona sa kojim je počelo zlo u svemiru i koji je bio uzrok čovjekovog pada u grijeh će također primiti u to vrijeme vječnu kaznu. Oni međutim, koji su se ponizili i priznali svoje grijehe, i napustili ih, i prihvatili Božju ponudu oproštenja kroz Kristovu smrt na križu će ući u Božju prisutnost i boraviti sa Njim u vječnosti.

Nebo je mjesto čistoće, mira i radosti gdje anđeli, i oni iz čovječanstva koji su spašeni od grijeha će štovati i hvaliti Boga, te će mu u vječnosti služiti na razne načine.

To će biti mjesto radosnoga ponovnoga ujedinjenja sa našim ljubljenima, koji su napustili ovaj svijet prije nas, ako su umrli kao djeca Božja, pouzdavajući se u Krista za njihovo spasenje.

Pravo dijete Božje jedva čeka taj veličanstveni dan, kada će sa Bogom biti u vječnosti. Sada kada znate PRAVU ISTINU, kakav će biti vaš odgovor? Jeste li izmolili onu molitvu,

tražeći od Gospodina Isusa Krista da oprosti vaše grijehe i da vas učini djetetom Božjim?

Vrijeme da izmolite tu molitvu je sada, kada Bog govori vašemu srcu. Nitko od nas ne zna kada ćemo umrijeti i napustiti ovaj svijet. Jedan od sljedećih dana će biti naš posljednji dan na ovom svijetu. Prije nego što taj dan dođe, morate se pobrinuti da vam grijesi budu oprošteni, i da ste spremni na susret sa Bogom.